Čovjek, van svijeta – Slobodan Tišma

Jedan od ,,samozatajnih“ likova jugoslovenske i srpske umjetničke scene, svakako je Slobodan Tišma.

Ipak, vrlo talentovan čovjek. Muzičar, književnik, dobitnik “NIN-ove nagrade“, jedan od učesnika formiranja komune “Porodica bistrih potoka“. Što je u odnosu na njegovu zatvorenu prirodu čudno. Možda je i u tome tražio bijeg od svijeta.

Osnivač je novosadskih nju vejv bendova “Luna“ i “La Strada“. Kolege iz bendova su poprilično bile mlađe u odnosu na njega. Nedavno je izašla monografija ovih bendova pod nazivom “Ogledala Lune“. Vladika Jovan Ćulibrk, kao vrsni poznavalac rok kulture, izuzetno je cijenio Tišmin umjetnički talenat.

Foto: Nenad Mihajlović/Nova.rs

Pored muzike, bavio se i književnošću. I ovdje je bio specifičan, vrlo sporo je pisao. Znao je da ostane i po deset godina na knjizi. Ipak, 2010.godine dobija “Nin-ovu nagradu“, za roman “Bernadijeva soba“, koja ima određenih autobiografskih elemenata. Glavni lik ovoga romana Pišta Petrović, nakon što mu majka odlazi u komunu, ostaje sam. Iako, zatvoren, ne podnosi apsolutnu samoću. Poziva ljude u kuću, gde u svojoj kući postaje inferioran. Spas pronalazi u odbačenom automobilu blizu stana. To auto, kao da predstavlja njegov oklop od spoljašnjeg svijeta, možda i od unutrašnjih demona. Poenta romana, čini mi se, bila bi ‘’pobjeći od svijeta, pobjeći od sebe “. Slično kao u pjesmi “EKV“, “Sedam dana“.

Tišma je učesnik regionalnog književnog okupljanja “Krokodil“, koji vode književnik Vladimir Arsenijević i Ana Pejović. Kao što sam rekao, vrlo je zatvoren ili “samozatajan“. Ne koristi mobilni telefon, internet slabo, gleda na TV-u umjetničke programe. Nije nikad nigdje radio, pod prismotrom u mladosti komunističkih vlasti, vjerovatno i onih posle njih. Veliki ljubitelj Ničeove filosofije uz čije se stihove uspavljivao.

Tišma, samozatajni gospodin našeg vremena.

Miloš Lalatović