Nemanja Šarović: Nismo se borili da RTS samo promeni gospodara — javni servis od 142 miliona evra mora biti slobodan i dostupan svima!

Predsednik pokreta „LJubav, vera, nada“ Nemanja Šarović najoštrije osuđuje pokušaje pranja biografija i relativizacije dugogodišnje uređivačke politike Radio-televizije Srbije (RTS) koji su se mogli videti na televiziji N1, kao i najave da bi kompletna novinarska ekipa sa N1 trebalo da pređe na RTS kako bi ga navodno „legalizovala“.

Osvrćući se na gostovanje predstavnika RTS-a na televiziji N1, koji je ubeđivao javnost da su pojedinci na javnom servisu zapravo „sve vreme radili iznutra protiv zla“ koje su građanima godinama servirali, Šarović poručuje da građani neće pristati na puku zamenu političkih tutora nad medijima:

„Ako RTS promeni gospodara, a zadrži slugeranjski odnos kakav je imao svih ovih prethodnih godina, ja slobodno mogu da kažem da se za to nismo borili. RTS mora da bude slobodan. Budžet Radio-televizije Srbije je 2025. godine iznosio 142 miliona evra — to je skoro 3 miliona evra nedeljno. To su naše pare. Radio-televizija Srbije mora biti javni servis i mora biti dostupna svima.“

Šarović podseća da je lično godinama bio u potpunoj medijskoj blokadi, podjednako na RTS-u i na ostalim režimskim medijima, dok je gotovo identičan odnos vladao i na televizijama koje su se deklarisale kao „nezavisne“. Takva praksa selektivne podobnosti, upozorava on, nastavlja se i danas:

„Prošlo je već pet dana otkako smo svi zajedno izvojevali tu veličanstvenu pobedu nad režimom Aleksandra Vučića. I Kurta i Murta su gostovali na tim televizijama, a mene se niko nije setio. To je u redu, ali želim da poručim ljudima da ću se boriti i dalje. Ako neko misli da će moći ponovo da nas gurne u medijski mrak i da će promenom gospodara zadovoljiti bilo koga i nastaviti po starom — nećete. Ja vam garantujem da nećete.“

Šarović zaključuje da Srbija sada ima istorijsku priliku za suštinske, kvalitativne promene i izgradnju normalnog društva. To zahteva uvođenje čvrstog standarda prema kojem nijedna televizija — a naročito javni servis koji plaćaju svi građani — ne sme biti ideološki zatvorena, već mora podjednako uvažavati i otvarati prostor za predstavnike svih političkih opcija.