Već od završetka Drugog svjetskog rata i svih užasa sa njim, a koji se završio upotrebom nuklearnog oružja, svijet strepi od novog većeg sukoba. Pa se svako zveckanje oružjem između velikih sila, tumači kao “to je to“, počeo je “Treći svjetski rat“, samo što to ljudi još ne znaju. Sve ovo liči na scenu iz Kafkinog “Procesa“, gdje je glavni junak uhapšen, a u stvari i nije, tačnije nepoznat je njegov status kao ,,uhapšenog slobodnog čovjeka“…

Neki kažu da je ovaj veliki rat počeo još, a gdje bi drugo, nego na Balkanu, devedesetih. Da je to sve bila neka taktična vojna vježba za ono što dalje slijedi. Drugi kažu da je počeo još prije, odnosno, da je samim završetkom Drugog, automatski počela priprema za Treći svjetski rat. Kada se uzme u obzir Hladni rat i sva ujdurma oko krize na Kubi šezdesetih godina, onda zaista može se i tako gledati. Jedno od pitanja je i da li se ovaj rat,, koji je počeo i nije“, može voditi i konvencionalnim oružjem, koje je itekako danas ubojito, ili se mora ipak upotrebiti i nuklearno… Bilo kako bilo, ishod ne bi bio dobar, a gubitnička strana bi iz iznerviranosti na kraju ipak pored svog uzdržanja upotrijebila nuklearno oružje.Tako da bi svi bili gubitnici i ne bi više svijet bio onakav kakav ga poznajemo, već u najboljem slučaju poput onog iz filma Mad Max, gdje horde motorciklista jure unaokolo u potrazi za naftom.

Ima priča da čak samo nuklearno oružje i ne postoji. Da je samo izmišljotina vodećih svjetskih krugova moći, iz kog zna kakvih razloga.

Za pripadnike monoteističkih religija, naročito hrišćanstva i islama, Treći svjetski rat bi mogao predstavljati dugo očekivanu apokalipsu o kraju svijeta, zapisanu u Bibliji i drugim svetim knjigama.

Najnovija strepnja od upotrebe nuklearnog oružja predstavlja aktuelni sukob u Ukrajini, Izraelu i Iranu. Zvanično i nezvanično suprotstavljene strane ne isključuju upotrebu, pa bar nekih probnih ili taktičkih nuklearnih bombi. Na sve ove prijetnje većina čovječanstva sa strepnjom sluša. Mnogi bi kad bi imali tu moć, lidere koji prijete takvim stvarima ,,uhvatili za uši poput nestašne djece i istukli ih prutom“, a to su vođe svih ovih zvaničnih i nezvaničnih učesnika u ratu. Ljudi se inače konstantno na svjetskom nivou kljukaju prirodnim adrenalinom stalno očekujući nove vijesti, kao što su radili u toku korone, o broju umrlih, hospitalizovanih, na ovim ili onim aparatima, uz sve mjere opreza u kontaktima sa drugim ljudima ili površinama. Kao da se prije pandemije već desio neki nuklearni sukob koji je izazvao radijaciju, i od ,,ozračenih“ se treba kloniti.

Ako se ovi aktuelni sukobi i završe mirom, koji svi ili ogromna većina želi, opet ostaje za neku blisku ili dalju budućnost prijetnja, kao pri samom kraju horor filmova- Treći svjetski rat.

Miloš Lalatović