Postoje trenuci u istoriji jednog naroda kada politička promena prestaje da bude samo pitanje smene vlasti i postaje mnogo dublje, suštinsko pitanje njegovog moralnog, društvenog i institucionalnog oporavka. Srbija se danas nalazi upravo pred jednim takvim trenutkom.
Posle godina zla, dubokih društvenih podela, institucionalnog nepoverenja, političkih sukoba i atmosfere u kojoj je javni prostor neretko bio pretvoren u poprište međusobnih optužbi, Srbija je dobila priliku da započne jedno novo poglavlje svoje savremene istorije.
Ne krijem svoje zadovoljstvo zbog političkih promena koje su se dogodile. Naprotiv, smatram da je važno javno i nedvosmisleno reći da sam ih priželjkivao, podržavao, učestvovao u njima, glasao za Studentsku listu, pozvao sve oko sebe i dizao svest ljudi oko važnosti izlaska na izbore.
Jer Srbiji nije bila potrebna samo promena političke većine. Srbiji je bila potrebna promena društvene atmosfere, političke kulture i odnosa prema čoveku, institucijama, istini i pravdi.
Od tragičnih događaja iz maja 2023. godine, preko svih potonjih društvenih potresa i tragedija pa do pada nastrešnice novembra 2024. godine, naše društvo živelo je u stanju duboke kolektivne traume.
To je teza koju zastupam iako nisam sociolog smatrao sam da je za srpsko društvo od izuzetne važnosti i nužnosti da se dese preko potrebne promene.

Ta trauma nije se ogledala samo u bolu porodica koje su izgubile svoje najbliže, već i u sve izraženijem osećaju nesigurnosti, nepravde, nemoći i gubitka poverenja u institucije države.
Institucije koje su potpune degradirane i devastirane za vreme kriminalnog režima.
Ubedljiva izborna pobeda studentske liste (za mene iznenađenje znajući protiv koga i čega se borimo) pokazala je da u Srbiji postoji snažna potreba za drugačijim političkim pristupom i za uspostavljanjem sistema u kojem će institucije biti iznad pojedinaca, zakon iznad političke volje, a javni interes iznad stranačkog.
Izborni rezultat je pokazao da društvo nije „mrtvo“ i da ima i želju i volju da se bori da Srbija postane neko mnogo bolje mesto za život svih građana.
Ipak, ne smemo zaboraviti jednu važnu istinu: izborna pobeda je tek početak velike odgovornosti.
Upravo zato smatram da novoj parlamentarnoj većini, kao i budućoj Vladi Republike Srbije, treba pružiti podršku, ali podršku koja ne podrazumeva odricanje od kritičkog mišljenja, već naprotiv, podrazumeva spremnost da se svaki dobar potez pozdravi, a na svaku grešku argumentovano ukaže.
Posebno želim da izrazim poštovanje i čestitke novoizabranom predsedniku Narodne skupštine Republike Srbije, docentu Aleksandru Čupiću, uz iskrenu želju da svojim radom doprinese vraćanju dostojanstva najvišem predstavničkom domu naše zemlje.
Njegov prvi nastup i delovanje sa te pozicije vrlo ohrabruje i uliva poverenje.
Narodna skupština mora ponovo postati mesto ozbiljne rasprave, snage argumenata, političkog pluralizma i međusobnog uvažavanja. Mesto na kojem se neće meriti jačina izgovorene uvrede, već vrednost iznete ideje.
Skupština je centralna politička institucija i verujem da će to i biti nakon promena.
U tome vidim jedan od najvažnijih ispita nove političke epohe.
Istovremeno, moja velika želja jeste da ljudi koji su tokom prethodnih godina, svako sa svoje pozicije i u skladu sa sopstvenim mogućnostima, doprinosili demokratskim promenama, ne ostanu izvan procesa društvene i institucionalne obnove Srbije.
Ne mislim pritom da bilo čije političko angažovanje treba automatski nagraditi funkcijom ili položajem. Naprotiv, verujem da je Srbiji danas potrebno upravo suprotno — da znanje, kompetentnost, lični integritet i odgovornost postanu osnovni kriterijumi za obavljanje javnih poslova.
Među ljudima čiji bih doprinos u tom smislu voleo da vidim nalazi se i dr Vladimir Pavićević.
Smatram da je reč o, pre svega jednom izuzetnom vrednom čoveku, čije političko iskustvo, akademsko znanje i razumevanje demokratskih procesa mogu biti dragoceni u vremenu koje je pred nama. Njegov potencijalni doprinos novom sistemu bi bio ogledan u marljivosti, posvećenosti i jednom pristupu koji bi značio i povratak principa čestitosti, časnosti i dobrote.
Moj lični stav jeste da su to lične osobine morale biti zastupljene kod ljudi koji su na državnim pozicijama.
Voleo bih da i mnogi drugi pojedinci koji su različitim oblicima javnog, intelektualnog, građanskog i političkog delovanja doprinosili promenama dobiju priliku da svoje znanje i iskustvo stave u službu opšteg dobra.
Jer pobeda nad jednim kriminalnim političkim sistemom nema svoj puni smisao ukoliko se posle nje ne izgradi bolji.
Srbiji danas nisu potrebni novi nedodirljivi pojedinci, novi kultovi ličnosti, niti nove podele na podobne i nepodobne. Srbiji su potrebne funkcionalne institucije, nezavisno pravosuđe, slobodni mediji, dostojanstven javni dijalog i osećaj da svaki građanin, bez obzira na svoje političko opredeljenje, ima jednaka prava i jednaku vrednost.
Politička promena ne sme postati povod za revanšizam. Ona mora biti prilika za uspostavljanje pravne države u kojoj će odgovornost biti utvrđivana na osnovu činjenica i zakona, a ne na osnovu političke pripadnosti.
I ovo govorim kao lično mišljenje, pravni sistem neka radi svoj posao (verujem da će ga tek imati) ali, naš narod ima pregršt dobrih izreka a jedna od njih je i ona: „Riba smrdi od glave“.
Ne treba zaboraviti ni one koji su u najtežim trenucima pokazali građansku hrabrost. Studente, profesore, prosvetne radnike, novinare, intelektualce i brojne građane koji nisu pristali da ćutanje postane prihvatljiv odgovor na nepravdu.
Njihova uloga u društvenom buđenju Srbije predstavlja važan deo naše savremene istorije.
Ali upravo zbog njih, kao i zbog generacija koje dolaze, nova vlast mora razumeti da poverenje građana nije trajno stečeno pravo. Ono se zaslužuje svakoga dana, svakom odlukom, svakim postupkom i svakim pokazanim primerom lične i institucionalne odgovornosti.
Verujem da je Srbija sposobna za takav iskorak.
Verujem da možemo postati društvo u kojem se politički neistomišljenici neće doživljavati kao neprijatelji, u kojem će stručnost imati prednost nad partijskom knjižicom, a javna funkcija ponovo značiti obavezu služenja građanima.
Posle svega što smo kao društvo proživeli, imamo pravo na nadu.
Ja se lično veoma nadam. Ali, istovremeno imamo i obavezu da tu nadu ne pretvorimo u novu iluziju.
Zato svoju podršku političkim promenama ne doživljavam samo kao podršku, već kao podršku mogućnosti da Srbija konačno postane uređenija, pravednija, slobodnija i dostojanstvenija država.
Država u kojoj se vlast menja izborima, institucije funkcionišu nezavisno od političke volje, a građani više ne moraju da strepe zbog javno izgovorene reči.
Srbija je dobila istorijsku priliku.
Na svima nama je da ostanemo budni, slobodni i odgovorni.
Jer smisao političkih promena nije samo u tome da jedna vlast ode, a druga dođe. Njihov istinski smisao jeste da posle njih društvo postane bolje, čovek slobodniji, a država pravednija.
Da se dese suštinske promene.
Lično verujem da će tako i biti, nova većina i nova Vlada zaslužuje podršku i vetar u leđa da primeni sav plan i program koji su izneli u kampanji.
Siguran sam da za Srbiju i sve njene građane slede neki bolji dani.
A i znate šta, nakon toliko toga što smo od 90 – tih proživeli kao narod, te bolje dane smo i ZASLUŽILI.
Ivan Milanović