Poverenje moraš zaslužiti

Prvo je iz redova opozicije bilo “bravo deco” za sve što ste postigli i uradili, ali sad je trenutak da to nama iskusnima prepustite, jer objektivno govoreći vi ne znate ono što mi znamo. Kasnije je usledilo sklonite se, dovoljno ste uradili sad stariji to moraju da preuzmu. To što ste vi prepešačili Srbiju uzduž i popreko, biciklima i trčeći išli do Strazbura i Brisela, dokazali da je Novi Pazar deo Srbije, što ste kisnuli, bili prebijani, privođeni i zatvarani u razne poznate i nepoznate kazamate, što su vam stavljali bukagije, dislocirali vilice, gazili vas kolima, sve je to nedovoljno spram naše dugo građene opozicione sujete i spoznaje o sopstvenoj veličini samozvanih liderčića.

Onda su usledili zahtevi da se saopšte imena onih koji će činiti tu studentsku listu kako bi faraoni iz stranačke opozicije mogli da kažu da li će podržati ili ne studente. Isto su tražili i predstavnici vlasti vređajući i ponižavajući svakog ko misli drugačije. Sami nikad nisu javnosti unapred dostavljali listu sopstvenih kandidata, ali njima se to može dok za studente ta pravila ne smeju da važe. Uostalom, opozicione stranke su se 14 godina uporno trudile da svojim angažmanom i delovanjem što više produže Vučiću vlast i sad se tu pojavljuju neki mladi ljudi koji hoće da naruše uspostavljeni sistem šaljući u prošlost i ovakvu vlast i takvu opoziciju. E pa neće da može, uzviknuše u glas, predstavnici tzv. pro eu opozicije i tzv. autentične desnice. Vučić im je bar uvek izražavao potrebnu zahvalost nagrađujući najzaslužnije za krah opozicije.

Iskustvo koje poseduje stranačka opozicija u gubljenju izbora je zaista jedinstveno i tu ni studenti, ni narod koji ih u ogromnom broju podržava nemaju šta da traže.Jer, stranačka opozicija juri svoje pocente, pravi sopstvene kalkulacije i jedino ih zanima kako da zadrže nezaslužene privilegije koje su stekli glasovima ljudi koje su potom najbrutalnije i to više puta izneverili.

To što studenti misle da je borba protiv režima važnija od sujeta pojedinih političara ne uklapa se u procene onih koji već dele funkcije, određuju ko će gde i na kojoj televiziji gostovati, iako izbori još nisu ni raspisani. Ali, oni unapred znaju njihov ishod, jer tu nema nikakvih mogućih iznenađenja, uloge su davno podelili međusobno. Zna se ko pobeđuje i ko se zadovoljava mrvicama sa stola pobednika. Taj ogavni film gledamo već duže od deceniju i vreme je da odgledamo konačno nešto drugo. A to drugo su studenti koji sve vreme pokušavaju da okupe narod u borbi za promenu režima i sistema. Zato su i postali ozbiljan problem za vlast i najveći deo stranačke opozicije. Oni rade sve ono što oni ne mogu i ne žele, jer im ovako najviše odgovara.

Dok vlast i opozicija jure procente i vagaju ko im je pogodniji da nosi nekakvu listu, deleći unapred nezaslužene mandate, studenti okupljaju ljude, stvaraju široki pokret i čine sve da ne upadnu u već ustaljeni recept gubljenja izbora usled nesloge i različitih razmirica i rasturanja, toliko puta viđenih u raznim na brzinu sklopljenih opozicionih kolona.

Zato vas se plaše. Zbog toga ste za njih opasni. U svakom vašem okupljanju, transparentu koji s ponosom nosite, vidljiva je ta energija promena i to je ono što oni po svaku cenu žele da potisnu i unište. Podneli ste ogroman teret koji nijedan iskusan političar vlasti ili stranačke opozicije nije u stanju da podnese ili primeni. Položili ste najvažniji ispit, a to je poverenje. Poverenje se zaslužuje, a vi ste to pored svega i zapečatili svakim svojim korakom, svakom svojom akcijom, ličnom žrtvom…

I zato Studenti pobeđuju!

Srđan Škoro

Srđan Škoro

Rodio sam se 17. maja 1963. godine u Beogradu, gde sam se i školovao. Magistar sam istorijskih nauka sa prijavljenim doktoratom. Za novine pišem od svoje 14 godine. U novinarstvu sam prošao bukvalno sve, od novinara, preko urednika, do glavnog urednika. Oprobao sam se i kao radio novinar.

Autor sam knjiga “Vučić i cenzura” (dva izdanja) i “Pobuna” kojima nije bilo dozvoljeno da budu u slobodnoj prodaji. Odslužio sam vojni rok 1981. godine u Aleksincu. Nisam osuđivan. Oženjen. Ne pripadam nijednoj političkoj stranci, ni terorističkoj organizaciji. Već godinama sam na Birou za nezaposlene i pitam se dokle će tu da me trpe još.

Borbu protiv Vučićevog režima i svih njegovih slugu i pomagača shvatam kao moralno, a ne ideološko pitanje. Ćutanje na sve ono što nam se događa u društvu i državi doživljavam kao izdaju. Uvek sam se borio o svom trošku i na sopstvenu štetu. Mentalna higijena i istinski otklon od ove i ovakve vlasti je nešto što posebno cenim.


Moja biografija još se piše i čeka pravi epilog.