Grudvanje Bekute

Gađanje grudvama pevačice Ane Bekute u Čačku izazvalo je silno uznemirenje kako kod vlasti tako i kod dela opozicije. Privedeno je više osoba za koje je utvrđeno da su grudvali pevačicu tokom njenog nastupa za Srpsku Novu godinu u Čačku koje je meštane danima okovane ledom i bez struje koštalo više od 40 hiljada evra. Opravdan bes ojađenog i obespravljenog naroda sručio se na pevačicu koja se
ponela i zanela kao da živi na Marsu, a ne u režiji naprednjaka opljačkanoj Srbiji koja urliče za pravdom i slobodom.

Zapravo taj narod nije ni gađao Bekutu, niti je njoj zviždao, već Vučiću koji se kamuflirao ispod pevačicine suknje i njegovim bahatim naprednjacima koji su sve to organizovali. Otuda i toliko uznemirenje među političarima vlasti i opozicije, jer znaju šta im sledi u susretu sa narodom, a to im se ni malo ne dopada. Ne brane oni Bekutu već sebe.

Tako smo morali čuti da su Vučića u pola tri ujutru budili u Abu Dabiju kako bi mu preneli sve strahote kojima je bila izložena Bekuta tokom svog dobro plaćenog nastupa. Lično ju je pozvao predsednik da joj se zahvali na odlučnosti i hrabrosti. Odlučnosti da koncert nastavi pevajući iz obližnjeg kombija i valjda hrabrosti da u gladnoj Srbiji primi tako visoki honorar. Ili je odlučnost i hrabrost pokazala što je sa bine pozivala policiju da skloni okupljeni narod koji ne želi da je sluša i gleda.

Vučića nisu naravno budili zbog pokušaja ubistva i teškog ranjavanja dvojice Srba iz Dečana. Niti je bilo njegove reakcije oko toga. Ko veli Kosovo i Metohiju sam predao, ali braniću Bekutu od grudvi snega, jer to sutra može da preraste u lavinu ukoliko se odmah ne saseče u korenu.

I krenula su privođenja pod obrazloženjem da nisu u pitanju grudve već ledenice. Ministar policije je čak hvalio Bekutu kako je održala čas iz morala neukom narodu iz Čačka pitajući ih imate li vi majke, sestre, bake, vičući im – sram vas bilo! Reč je o istoj onoj Bekuti koja je godinama sa Dačićevim partijskim drugom Mrkonjićem javno propovedala bigamiju, inače, zvanično zakonom zabranjenu u Srbiji. Da ne
pričamo da je rođeno dete ostavila u domu kako bi ganjala karijeru.

Ispostavlja se da je u Srbiji veći problem ako napravite grudvu i gađate nekog nego ako pravite i dilujete drogu. Belo je i jedno i drugo, ali iz grudve može da ispadne i neka ledenica koja je za vlast opasnija od svakog pištolja ili štangle kojima su mesecima bili opremljeni Vučićevi Ćaciji uterujući strah u kosti svakom prolazniku.

Vučić je za heroje već proglasio sve one nasilnike koji su besomučno tukli i napadali studente i građane, a jednoj studentkinji slomili vilicu zbog čega je između ostalog i pala vlada na čelu sa formalnim predsednikom SNS. Tada nije bilo bitno što je u pitanju devojka, žena, jer je to blokaderka, a prema njima su sva sredstva dozvoljena. Žena je samo Bekuta ispod čije suknje Vučić pokušava da se sakrije zajedno sa celom vladajućom bulumentom. Međutim, ta njena suknja, nažalost, nije dovoljno velika da prikrije sve užase kojima nas vlast zasipa svaki dan. Posebno što bi tu da se sviju i uberu neki nezasluženi poen i pojedinci iz opozicije.

Možda je za sve, ipak, kriv crven konac oko struka ili činjenica da pevačica nije rođena da živi sama. Kako god, ovu vlast, oličenu u crveno – crnoj koaliciji ne može da spase ni najavljeni raketni štit oko Srbije, a kamoli suknja pevačice ispod koje pokušavaju uporno da se sakriju.

Grudva je napravljena. I to u Čačku. Panika u vladajućim krugovima je očigledna. Ako im je Bekuta jedini melem za strah nek se dobro namažu, jer ono što sledi ni Krleuša, ni šlihtanje kod Amidžića u emisiji, ni redovan boravak na kolegijumu Informera, ne mogu da ublaže.

Grudvu kad se zakotrlja niko zaustavio nije.

Srđan Škoro

Srđan Škoro

Rodio sam se 17. maja 1963. godine u Beogradu, gde sam se i školovao. Magistar sam istorijskih nauka sa prijavljenim doktoratom. Za novine pišem od svoje 14 godine. U novinarstvu sam prošao bukvalno sve, od novinara, preko urednika, do glavnog urednika. Oprobao sam se i kao radio novinar.

Autor sam knjiga “Vučić i cenzura” (dva izdanja) i “Pobuna” kojima nije bilo dozvoljeno da budu u slobodnoj prodaji. Odslužio sam vojni rok 1981. godine u Aleksincu. Nisam osuđivan. Oženjen. Ne pripadam nijednoj političkoj stranci, ni terorističkoj organizaciji. Već godinama sam na Birou za nezaposlene i pitam se dokle će tu da me trpe još.

Borbu protiv Vučićevog režima i svih njegovih slugu i pomagača shvatam kao moralno, a ne ideološko pitanje. Ćutanje na sve ono što nam se događa u društvu i državi doživljavam kao izdaju. Uvek sam se borio o svom trošku i na sopstvenu štetu. Mentalna higijena i istinski otklon od ove i ovakve vlasti je nešto što posebno cenim.


Moja biografija još se piše i čeka pravi epilog.