Pre deset godina pisao sam da svaki imperijalizam liči jedan na drugi i da svaki ostavlja tragične posledice po čitavo čovečanstvo. Imperijalizam je najviši stadijum kapitalizma, ili njegova hipertrofirana mutirajuća varijanta koja ne birajući sredstva i ne obazirajući se na žrtve svet i ljude posmatra kao resurse, kao sirovinu, kao potencijalni profit. U prirodi kapitalizma jeste da se uvećava, da briše granice, da koristi ljudsku požudu i ambiciju kao pogonsko gorivo. Nekada ta energija odnosi napredak, progres, boljitak za čoveka i njegovu okolinu, ali neretko donosi i najveće tragedije.

Srbi su dobro upoznali imperijalne planove velikih sila kroz vekove. Srbija je bila poligon za odmeravanje snaga Zapada i Istoka. Zato se oslobađala tako dugo, zato je čekala na oslobođenje i ujedinjenje decenijama. Balkan balkanskim narodima je floskula koja je sprovedena u delo onda kada su balkanske države bile dovoljno sazrele da mogu same da isteraju Osmansko carstvo iz Evrope, a sama Evropa odnosno njene velike sile bile zaokupljene krizama na drugim prostorima da im je Balkana ostao ispod radara. Nisu očekivali da su se proizvodni odnosi i akumulacija kapitala u balkanskim kraljevinama i kneževinama dovoljno razvili da je bilo nemoguće zadržati ih u veštački iscrtanim granicama. Nastajanje nacionalnih država koje prate razvoj kapitalističkih odnosa znači izjednačavanje državnih i etničkih granica. Nacionalne države bile su posmrtnice za prevaziđene, reakcionarne imperije. 

Naše iskustvo vezano je pre svega za  Otomansku i Habzburšku imperiju, ali jednako je imperijalizam drugih velikih sila sprečavao razvoj i afirmaciju drugih malih naroda i formiranje njihovih nacionalnih država.

Ruska imperija je jedna od njih. Ona se širila na sve četiri strane sveta i apsorbovala u sebe mnoge etnički definisane skupine, ali i one koje su zaostale u etnogenetskom razvoju. Ruska imperija ne prepoznaje nacionalnu posebnost ni Gruzina, ni Jermena, a kamoli Ukrajinaca. Te posebnosti će se afirmisati tek posle kolapsa imperije pred naletom februarske, pa oktobarske revolucije. Na ruševinama ruske imperije nastale su nacionalne države onih naroda koji nisu samo bili ekonomski, već i nacionalno potlačeni samodržavljem i carizmom. Uporedbe radi-slično je bilo i sa Dunavskom monarhijom. Austrijski dvor nije prepoznavao posebnosti Čeha, Slovaka, Slovenaca, Poljaka i nije im omogućavao nikakvu političko-teritorijalnu organizaciju. Kada se raspsala, na ruševinama Austro-Ugarske (nastale pogodbom, jedini kompromis koji je posle više decenija krize dvor napravio sa drugim većinskim narodom 1867.) nastale su nacionalne države Poljska, Ćehoslovačka, država SHS.

Uočljiva je jedna istorijska zakonomernost. 

Kada se raspalo Nemačko carstvo nastupio je kratki period demokratskog upravljanja tom velikom evropskom državom. Taj eksperiment nije uspeo i završio se pojavom nacizma koji je obnovio imperijalne ambicije razjarenih Germana. Ekonomska i nacionalna obnova Nemačke bila je samo priprema za promenu versajskih granica pošto je više miliona Nemaca ostalo van marice i za stvaranje novog evropskog poretka, jer je stari stvoren tako da Nemačku drži u podređenom i ponižavajućem položaju. Hitler je prvo apsorbovao Austriju, anektirao Sudete pa pretvorio Češku u protektorat, a kada je hteo da koridorom Dancig poveže sa maticom Evropa je gurnuta u najveći rat koje čovečanstvo pamti.

Dr Aleksandar Dikić

Kada se raspala Sovjetska imperija nastupio je kratki period demokratskog upravljanja tom velikom evroazijskom državom. Taj eksperiment nije uspeo i završio se pojavom Putina koji je obnovio imperijalne ambicije Rusa. Ekonomska i nacionalna obnova Rusije bila je samo priprema za promeno posthladnoratovskih granica pošto je više miliona Rusa ostalo van matice i za  stvaranje novog svetskog poretka, jer je stari stvoren tako da Rusiju drži u podređenom u ponižavajućem položaju. Putin je prvo rešio čečensko pitanje, da bi onda krenuo u rasparčavanje okolnih država-pre svega Gruzije i Ukrajine, jer promenom sovjetskih granica potire suštinski antirusku imperijalnu doktrinu socijalističke revolucije i sebi otvara prostor za produžetak sna o velikoruskom snu koji znači košmar za susedne narode. 

U tom svetlu treba posmatrati susret Trampa i Zelenskog. Ovo sve više liče na 1938.godinu. Putin želi svoje udete natrag pod okrilje matice, Zapad ne želi da rizikuje Treći svetski rat, Tramp želi mir makar i po ponižavajućim uslovima z a svoje saveznike, a Zelenski doživljava sudbinu Edvarda Beneša .Čehoslovačka je stvorena ne samo kao okvir za ispunjavanje nacionalnih aspiracija i emancipaciju Čeha i Slovaka, već i kao brana za agresivne namere Nemaca prema Srednjoj  Evropi. U tom sanitarnom koridoru značajnu ulogu je imala i Jugoslavija kao deo tzv Male Antante. Ukrajina je takođe bila stvorena kao okvir za afirmaciju ukrajinske nacije, permanentno osporavane od velikoruskih nacionalista,  brana za agresivne namere Rusa prema Istočnoj Evropi, ali i kao brana ruskom ekspanzionizmu ka Istočnoj Evropi. 

Minhen 1938.značio je poraz zapadne demokratije, tada je izgubljena bitka, ali je sedam godina kasnije dobijen rat. Ipak, ostavljanje na cedilu jednog saveznika i optuživati istog da je pretnja svetskom miru, jednako je strašna i upozoravajuća kao čuveni gušterov osmeh premijera  Čembrlena kada se hvalio Hitlerovim potpisom na dokumentu koji jedva da je trajao godinu dana.

I srpski rusopatofili priželjkuju sličan scenario. Da Putin dobije svoje Sudete, da zapadna Ukrajina proglasi nazavisnost poput Slovačke, a da ostatak podele susedne države, poput Poljske i Rumunije. Tako bi Ukrajina nestala kao Čehoslovačka, Rusija bi dokazala slabost zapadne civilizacije i mogla da krene dalje, poput Hitlera koji je posle Čehoslovačke hteo Poljsku, a onda i ostatak „prostora za život nemačke rase“. Ukrajina je test, ako ona propadne na radu je Poljska, Baltik, Kavkaz. 

Istorija upozorava. You have been warned!

Dr Aleksandar Dikić