HISTRION KRALJA PACOVA

18.11.2026. godine. Drugi dan kako slušamo monoton, burlanje srži zla na jednom mestu. Vazduh ustajao, davi, pritisak raste. Pacovi cinično ciče, da nema istine, da nema Boga (da je prvi među njima Bog)…

Sva pravila vrede tek kada ima ko da ih primeni, i ljudska a i Božija. Sloboda večno čeka da je se dosegne.

Uvučeni u limb Poslovnika i njegov vrtložni čl. 103… kvaku 103… skupštinskog zasedanja koje kao da ne vodi nikuda do onog najbližeg prirodnoj smrti, jednog „ispade” deke, koji u tu smrt ne bi imao ništa protiv da sa sobom onako milokurno povede sve živo…

Foto: Slepi vode slepe – autor Piter Brojgel Stariji, 1568. godina

Dan za glasanje postaje naizgled nedostižan… Naizgled nedostižan, kao dekine godine.

Ali u javu mi dolazi sasvim istočna misao jednog duha koji je ostao skriven negde iza ćoškova gimnazijskih hodnika, onog ukletog zapadnjaka Hamleta, kao formula podesna za razbijanje opsena čitavog materijalizma – najružnijeg od svih mogućih lica kapitalizma:

„Dobro čini što se sam preporučuje;

jer mu nijedan tuđi jezik

ne bi učinio takvu uslugu. (…)

Taj se udvarao bradavici svoje matere

pre no što bi je uzeo da sisa.

Tako je i on (kao i mnogi sa takvim vaspitanjem,

za kojima, znam, ovo ništavno doba luduje)

primio sam modu vremena

i spoljašnju odeću društvenog opštenja,

neku vrstu površnog,

mehurastog znanja koje njega

i njemu slične prenosi preko najdubljih

i najzamršenijih mišljenja.

Ali duni samo u njih, ogleda radi,

i mehur će se rasprsnuti i videće se da su oni pleva, a ne ovejano žito.”

Nije to nama limb… već su oni zaigrana, dezorijentisana pleva, u vejalici koju sve jače zaukava svaki naš udah, izdah, svaki uzdah…

Jer i kiša po Srbiji buja, ne staje, dok ne odnese zlo. Jer, Bog je Bog. 

Advokat Ivan Tatić