Srpska fudbalska tragedija se prestaje. Samo što se stišao cirkus oko selektora Dragana Stojkovića, blamaže u Leskovcu i neočekivanog poraza od Albanije (0:1) na red je došlo i domaće prvenstvo. U nedelju je Crvena zvezda kao „gost” pobedila „domaćina” OFK Beograd sa 4:3 u utakmici „punoj preokreta”. Treba reći da je OFK Beograd bio „domaćin” u Zaječaru. Potpredsednik „Romantičara” sa Karaburme koji igraju u „svom” gradu na istoku Srbije je Kostadin Terzić, sin generalnog direktora Crvene zvezde Zvezdana Terzića. Sportski direktor OFK Beograda, Andrej Mrkela je sin Mitra Mrkele, koji tu funkciju obavlja u Crvenoj zvezdi.

Ove godine su ova dva kluba odigrala čak pet zvaničnih utakmica i čak na četiri je kladioničarskim žargonom rečeno bilo „7+”, a na tu igru je u kladionicama najveća kvota i može se lepo zaraditi. Krenimo redom. U martu (26.) ove godine u osmini finala kupa Srbije bilo je 5:3 za Crvenu zvezdu. Deset dana kasnije 6. aprila u prvenstvenom „druženju” bilo je 3:1 za „crveno-bele”. Tri sedmice kasnije u prvenstvenom doigravanju (27. april) šampion Srbije je pobedio „plave” 5:2. Na početku nove sezone 26. jula izabranici Vladana Milojevića su bili „goropadni” i slavili su čak sa 7:1. Poslednji peti čin ovog fudbalskog cirkusa je viđen u nedelju u Zaječaru i kako je završeno napisali smo na početku teksta.
Ima li boljeg primera da se pokaže zašto je srpski fudbal postao smeće koje niko neće. Bilo kakav izgovor da se ova komedija opravda je smešan i niko, ali baš niko u Srbiji u to ne veruje. Zato nije nikakvo čudo što se na osam prvenstvenih utakmica srpskog fudbalskog prvenstva okupi „nategnutih” osam do 10 hiljada gledalaca. Može se Crvenoj zvezdi „omaknut” pa da izgubi i od Javora (1:0). Može i da odigra 2:2 protiv Mladosti iz Lučana, ali su očevi Zvezdan Terzić i Mitar Mrkela uvek nemilosrdni upravo protiv sinova Kostadina Terzića i Andreja Mrkele. Protiv njih redovno bude „7+” i Zvezda pobedi.
Sve je više onih, a sada su u velikoj većini oni koji za katastrofalno stanje u srpskom fudbalu okrivljuju čelnike saveza predsednika Dragana Džajića, potpredsednika Nenada Bjekovića kao i generalnog sekretara Branka Radujka, koji se prave i gluvi i slepi i ne reaguju na fudbalski cirkus u Srbiji. Iskreno mi je žao što je fudbalska javnost potpuno zaboravila blistavu karijeru Dragana Džajića i njegov nezaboravni gol Englezima 1968. u polufinalu Kupa nacija, što se više niko ne seća ni Barija 1991. kada je Crvena zvezda postala šampion Evrope, ali mi je isto tako još žalivije što čuveni Džaja apsolutno ignoriše budućnost srpskog fudbala, koji se ogadio svima što potvrđuje smešno mali broj publike na tribinama.
Dragane Džajiću ovo je 2025. godina. Danas su druga vremena. Srpski fudbal tone sve niže, mnoge klubove u najvišem rangu takmičenja vode razni tipovi sumnjivih biografija. Bahatost je odavno obuzela FSS. Nedopustiv je prkos prema fudbalskoj javnosti kao da je u pitanju niže biće. Dragane Džajiću ne možete da budete neosetljivi na nekadašnje klupske kolege i navijače koji su vam klicali sa tribina, a sada se smeju srpskom fudbalu. Izgleda da Vas ne intersuje što više niko ne priča o fudbalu, a nekada je bio dominantna tema u svim kafanama.
Dragane Džajiću, Nenade Bjekoviću i Branko Radujko šta možete da ponudite fudbalskoj javnosti kao novogodišnji poklon pred predstojeće praznike. Sigurno ništa lepo. To je samo sve veće nezadovoljstvo javnosti, ruglo od lige, prazne tribine, sve veće tenzije…. Novi ljudi vam nisu potrebni jer oni bi uskoro mogli da postanu opasni. Umesto da ste makar pokušali da osvežite savez sa mlađim ljudima vi i vaša desna ruka „popularni” Đavo ste zaseli u fotelje i ne zanima vas fudbalska budućnost Srbije. Uopšte ne sumnjam da će mnogi reći da se Dragan Džajić nizašta ne pita već da se o tome kao o svemu u Srbiji pita vrhovni vođa sa Andrićevog venca 1. Međutim, tužno je gledati kako se jedna od najvećih sportskih legendi u Srbiji u poznim godinama igra sa teško stečenim ugledom, ustvari taj ugled je već odavno debelo srozan. Meni je Dragana Džajića istinski žao, ali obraz mi ne da da se pravim slep.
Milorad Bjelogrlić