Profesor Filološkog fakulteta i jedan od istaknutih članova akademske zajednice kada je u pitanju podrška studentskom pokretu i takođe, pominjani predstavnik na budućoj izbornoj listi studenata, Milo Lompar, kaže da je prikupljeni broj potpisa u organizaciji studenata 28. decembra za svako poštovanje, navodeći da 400.000 potpisa građana svedoči o visokom stepenu solidarnosti u građanstvu sa studentskim pokretom i protestima i nakon više od godinu dana od početka demonstracija i blokada u Srbiji.

Lompar je naveo da bi taj broj mogao značiti i dva do dva i po puta više sigurnih glasača u bazi (okvirno milion), što je, kako kaže, veoma dobar predznak uoči neke izborne kampanje.
“I kroz to (akcija prikupljanja potpisa) se jasno očitava laž režima da postoje studenti koji se odupiru protestima. Oni verovatno postoje, ali je odnos, tj. srazmera malo je reći ogromna u korist onih koji protestuju. Ove sluge režima što idu po televizijama sa nacionalnom frekvencijom i objašnjavaju kako ih ima… Pa, dobro gde su ti studenti? Kad su bile blokade ja nisam primetio da se neko tome protivio. Imali smo samo aktivne protestante među studentima i one koji se ne protive, što znači da je ispoljena solidarnost među njima bila visokog stepena”, istakao je profesor Lompar, dodajući da je zapravo “najviša tačka te solidarnosti izrazito negativan odnos prema režimu i njegovom nosiocu, predsedniku Srbije”.
On je ocenio da od početka trajanja protesta glavno usmerenje režima jeste da se studenti razjedine sa ciljem da se unese razdor u protestni pokret, kao i u odnos na relaciji studenti – profesori.
“Naravno, ima još interesenata za njihovu neslogu i razjedinjenje, npr. stranačke strukture koje verovatno strepe da ne dođe do poplave koja bi odnela dobar deo stranačke i političke scene (opozicije)… Sve u svemu, studenti su pokazali zavidan nivo organizacionih sposobnosti i mogućnost za široku rasprostranjenost i uticaj svojih ideja i programa. Akcija od 28. decembra je rđav znak za vlast što se iz ponašanja čelnika režima da i naslutiti. Stoga, rekao bih da izbori nisu njihov prvi izbor nego bi išli na čekanje da probaju da posvađaju drugu stranu, a u tim svađama oni vide svoju šansu”, smatra Lompar.
Profesor je ukazao i na činjenicu, kako je to definisao, jednog novog, “prvi put viđenog nasilja na ulicama srpskih gradova”, koje je režim primenjivao u ovim protestima, u šta, ističe, spadaju batinanje od strane neformalnih grupa, gaženje studenata kolima, oholost i bezobzirnost…
“To ni slično nije bilo ispoljavano ranije i u takvom obliku to zaista nismo očekivali. Za nas koji imamo duže pamćenje, još od Devetog marta (1991) itd., ovo je bilo novo iskustvo i po metodi i po demonstraciji, koje je uključivalo neformalne nosioce nasilja. Zatim, ono sa šatrom ispred Skupštine (Ćacilend)… pokazalo je da je tu posredi ozbiljan plan (nasilja), ali, treba i to reći, taj plan nije izazivao proteste spoljašnjih činilaca”, navodi Lompar, napominjući da režim Vučić–Brnabić sve vreme dejstvuje kroz mehanizam “kombinacija propagande i nasilja”.
Simptom/M. M.