Srbija mesecima vri usled svojevrsne revolucije koja je krenula nakon tragedije u Novom Sadu u kojoj je život izgubilo 15 osoba. Krenulo je sa blokadama fakulteta, a pretvorilo se u opštenarodni ustanak.
U poslednjih nekoliko dana vlast pokušava kontraofanzivom da degradira proteste, ali potezima izaziva sve veći gnev.
Predsednik Srbije za to vreme osim bezbrojnih gostovanja po svim mogućim medijima obilazi Srbiju u nekoj vrsti kampanje, a sada je u poseti kovinu iskoristio priliku da se ponovo bavi Partizanom.
Doduše, za promenu, ne u negativnom kontekstu kao što stalno zna da radi jer su mu crno-beli trn u oku. Navijači Partizana ne propuštaju priliku da predsedniku pošalju raznorazne poruke, Željko Obradović je podržao studente, pa je pre svega košarkaški klub na žestokim udarima u tiradama predsednika.

Sada je odlučio da ispriča svoju priču iz detinjstva o danima kada je igrao košarku, a neočekivano je čak i pohvalio crno-bele. Doduše i tu u kontekstu prošlih vremena, jer teško da u njegovoj viziji stvarnosti ima mesta za pohvalu današnjem Partizana.
„Kao klinac sam igrao košarku, što je zanimljivo. Bile one karte za gradski prevoz od 12 onih isečaka. I sad ko će da mi daje kartu, ne mogu se švercovati stalno i ne mogu da idem da treniram u Zvezdi. Oni su bili u centru grada, elitni klub. A Partizan je vodio pametniju politiku, oni su prikupljali decu po prigradskim delovima, iz Zemuna u Novi Beograd, tamo gde su deca bila gladnija i željnija uspeha i zato su i bili mnogo uspešniji pre 30 i 40 godina. I ja u susedni blok, iz bloka 45 u blok 70, 20. oktobar, i u Partizanu, od nas 14 koji su konkurisali, nas je devet ili deset navijalo za Zvezdu, a u Partizanu smo igrali. To što je i takav raspored negde, to je 55 prema 34, ali nema to mnogo veze, važno da ste vi u sportu. Veliki su i Partizan i Zvezda, veliki“.
Predsedniče, ako niste znali, u državi je haos, možda je vreme da Partizan ostavite na miru.
Tekst: Nova.rs