Svaki građanin prema kome postupa policija ima pravo da zna ime, prezime i broj službene legitimacije policajca koji preduzima radnju prema tom građaninu. Kada to radi policajac u uniformi, onda su ove informacije vidljive na samoj uniformi. Kada, međutim, vidimo nekoga ko izgledom podseća na policajca, ima fantomku koja mu sakriva lice, a oklop koji nosi pokriva mu njegovo prezime i broj legitimacije, tada ni komandir formacije u kordonu ne može biti sasvim siguran o kome se radi, a kamoli da to zna građanin. Međutim, ima razloga da se pitamo ko su ljudi koje gledamo u kordonima.
Vlada je 2022. godine donela uredbu koja bliže reguliše delove uniforme i način njenog nošenja. U redovne delove je „umuvana“ fantomka ili, lepše rečeno, „potkapa sa prorezom za oči“. Upravo ta fantomka je nezakonita. Prvo zato je što je u direktnom sukobu sa Zakonom o policiji, koji propisuje na koji način policajac u uniformi dokazuje svoj identitet i status. A drugi razlog je neopravdanost nošenja fantomke.

I ranije je policija, ali samo u izuzetnim situacijama nosila fantomke kako bi se prikrio identitet. Na primer, kada se hapse lica koja su deo organizovane kriminalne grupe ili kada su u pitanju neke antiterorističke operacije, jer tada zaista postoji opravdana opasnost da bezbednost policajaca bude ugrožena. Ali sakrivanje lica policajcima kada se obezbeđuje javni red i mir ne može biti opravdano, jer se u takvim situacijama ne postupa prema opasnim licima koja dolaze iz kriminogene sredine, već prema običnim građanima, koji nikako ne mogu ugroziti bezbednost policajaca kada su van službe.
Zbog apsolutne anonimnosti policajaca, veoma često dolazi do pojedinačnih ili čak i organizovanih prekoračenja sile kada dođe do intervencije. Svedoci smo desetina video-snimaka gde se vidi kako pojedinci u policiji ili čitave jedinice prekoračuju sredstva prinude nad građanima, a da do danas nijedan policajac za to nije odgovarao. Za izostanak odgovornosti delimično su krive institucije, koje apsolutno nemaju volju da rešavaju ovakve slučajeve, a neretko i ne smeju. Međutim, čak i kada bi postojala volja institucija da se pronađu odgovorni policajci koji su prekršili zakon, to je jednostavno nemoguće, jer ne postoji način da se identifikuju i izdvoje pojedinci iz grupe od nekoliko desetina ili stotina policajaca, koji se ni po čemu ne razlikuju jedni od drugih.

Doduše, ovo protivzakonito odevanje policajaca počelo je da se obija i režimu o glavu, pa se tako verovatno nikada neće otkriti koji žandar je nokautirao svog starešinu ispred RTS-a ili koji policajci su se usudili da rade svoj posao i intervenišu nad aktivistima SNS-a u Novom Sadu. Šansa da se otkrije identitet tih policajaca postoji jedino ako su u pitanju „kompletni idioti“, pa da se sami prijave. Pošto u Novom Sadu, izgleda, ne rade „kompletni idioti“, ceh je platio sada već bivši načelnik novosadske policije Goran Radonjić.
Policajcima ponovo treba vratiti identitet.
I sam sam radio taj posao i stajao u istim ovim kordonima naspram kojih građani stoje, i iz iskustva znam da se policajci mnogo boje javnosti, a naročito kamera i foto-aparata, čak i kada nema ništa sporno u njihovom postupanju. Verovali ili ne, strašnija im je kamera od kamenice.
Iz razgovora sa policajcima mogu da zaključim da nemaju ništa protiv nošenja fantomke i prikrivanja identiteta. Glavni argument je da danas svako može da završi na društvenim mrežama i da policajce ta fantomka štiti od medijske kompromitacije.
Međutim, u tom razgovoru izgovorio je ključnu rečenicu: „Kada bi nam skinuli fantomke, pola ljudi bi otišlo na bolovanje.“

Nije lako, kaže, kad te s druge strane prepozna komšija, drugar ili čak brat ili sestra. Da nema fantomki policajci bi tri puta razmislili pre nego što bi, na primer, postupili kao ispred DIF-a u Novom Sadu ili ispred Ćacilenda.
Problem je, međutim, što ti policajci ne razumeju da fantomka ne štiti njih, već pojedince iz njihovih redova koji nikada nije trebalo da obuku uniformu, kao i njihove komandire i šefove koji na ovaj način beže od odgovornosti za odluke koje donose. Ona štiti i ovu vlast, koja je i zasnovana na fantomkama. A od poštenih i časnih policajaca tom fantomkom koju su im navukli na glave prave samo broj u njihovom partijskom ešalonu.
Policajci ne bi trebalo da imaju problem sa time da im građani vide lica. Na kraju krajeva, pred ogledalo se ne može sa fantomkom na glavi.
Uglješa Bokić (Izvor: Radar.rs)