Nakon najmračnijeg perioda u istoriji moderne Srbije, 29.10.2026.g. Urednički kolegijum Informativnog programa RTS-a uputio je gledaocima poruku izvinjenja, koju je prezenter pročitao u Dnevniku 2: „Poštovani gledaoci, ovo su prvi koraci ka, nadamo se, ozdravljenju RTS-a, a prva mera izvinjenja za sve izostavljeno u prethodnom periodu. Predstoji nam rad na programskim sadržajima, a sve u javnom interesu. Želimo da vratimo vaše poverenje.“
Mogu li poverenje vratiti oni koji su se njime, lažnim kartama, kockali?
Sledi istorijsko podsećanje na domete propagandne mašinerije, dobrih i loših namera, kojima nas je neštedimice obasipala politička prošlost u borbi za preživljavanje.
Upotreba radijskih signala na tlu Srbije otpočela je 1915.godine, u Nišu, kada je formirana radio- telegrafska veza između Vrhovne komande i srpske vlade.O tome jedno svedočanstvo govori: “…Tada je francuska kompanija TSF u Nišu postvaila radio- telegrafskiu stanicu za vezu između Vrhovne komande i srpske vlade. Ova kompanija je posle rata dobila i prvu koncesiju za izgradnju radio- mreže. Radio Beograd je osnovan kao akcionarsko društvo u martu 1927. godine. Među osnivačima su bili inženjeri Slavko Bokšan i Robert Vege, direktor banke Stevan Karamata, Julijus Hanau i advokat Zafir Stanković Major Julijus Hanau je bio glavna ličnost britanske obaveštajne službe u Beogradu“
Pionirsku međunarodnu propagandnu ulogu u Srbiji, radio je počeo da ostvaruje šest godina pre “Glasa Amerike“– od 8, marta 1936, emitovanjem programa za inostranstvo u cilju oponiranja nacističkoj propagandi.

Važnu rolu moderni medij odigrao je prilikom puča 27.marta 1941.g. U cilju animiranja javnosti zaverenici su pustili u etar govor kojim navodno kralj Petar Drugi, upravo toga dana proglašen za punoletnog, staje na stranu pučista- “proklamacija koju je ‘čitao kralj na radiju’ potpuno je lažna. Kralj istu nije video, niti potpisao, niti odobrio“- posvedočio je četvrt veka docnije njegov bivši vaspitač Sesil Perot . I sam Petar Karađorđević u memoarima “Život jednog kralja“ svedoči da je, na sopstevno veliko iznenađenje tom prilikom čuo glas sličan njegovom .
Od javnih radijskih programa emitovanih iz inostranstva posebnu pažnju privlačio je “Radio London“. Povodom hapšenja 1941.g. istaknuti komunista Dobrivoje Radosavljević Bobi sećao se: “Žandarmerijska patrola od dvojice njih pošla je da me uhapsi u Slatini… Oni mene dovedoše u žandarmerijsku stanicu… a onaj Slovenac kaže: “Ovoga sam doveo, slušao je englesku radio- stanicu pa ga Nemci traže. Slušao je London“. A oni svi slušaju radio- London. Ja sedim u stanici, a oni puštaju London…“ Očito, radio- talasi tokom rata bili su jedini “prozor u svet“ ljudima željnim vesti koje će promeniti sumornu svakidašnjicu. Sa druge strane, bilo je slučajeva sankcionisanja neslušanja određenih radijskih programa. U situaciji kada je osoblje naše ambasade u Berlinu, nakon okupacije Jugoslavije, iščekivalo u prinudnom smeštaju na Bodenskom jezeru rasplet situacije, desilo se da je naša službenica sa rukama na ušima demonstrirala protivljenje obavezi slušanja Hitlerovog govora na Radio Berlinu. Na traženje predstvanika nemačkih vlasti od Ive Andrića, šefa jugoslovenskog poslanstva, da službenica bude kažnjena, on je bio prinuđen izdati joj zabranu napuštanja sobe u trajanju od tri dana.
Srpska vlada pod nemačkom okupacijom donela je 4.6.1943.g. Uredbu o obaveznom prenošenju i slušanju radio emisija po javnim lokalima kojom je predviđeno: u javnim lokalima moraju se “prenositi i slušati“ sve “srpske obaveštajne emisije Radio stanice-Beograd“; za vreme prenosa vesti, izjava, govora ili poslanica u kafanama ima da vlada potpuna tišina a gosti ne smeju biti posluživani…
U periodu 1941-1945 iz SSSR-a delovala je Slobodna Jugoslavija, prvo iz Ufe na Uralu, potom iz Moskve. Vođa komunističkog pokreta otpora, Josip Broz znajući za snagu radijske propagande, otvoreno je iskazivao rezerve prema “uređivačkoj politici“ Radio Moskve. U dopisu upućenom Moskvi 9.septembra 1942, Josip Broz piše: “Zašto moskovska radio stanica na srpskohrvatskom jeziku ne govori o zverstvima četnika? Zašto ona ne populariše našu borbu? To mnogi pitaju i s pravom traže bar moralnu podršku. Mnogi su nezadovoljni emisijama te radio stanice na srpskom jeziku“ .
Odmah nakon oslobođenja Jugoslavije, sa razglasnih uređaja preko zvučnika okačenih po uličnim banderama prenošene su važne vesti, lokalnog i republičkog značaja, davani prenosi fudbalskih utakmica nacionalne reprezentacije, u večernjim satima emitovana “muzika za raspoloženje“… Program KPJ iz 1948.g. predviđao je u kontekstu “zadataka na podizanju prosvete i kulture“ i “podizanje i organizovanje radio-mreže i drugih kulturnih ustanova“. Zadaci propagande, formulisani kroz Rezoluciju petog partijskog kongresa “o osnovnim narednim zadacima organizacije KPJ“ ogledali su se u poslovima sprečavanja “idealizma, mistike… vođenja sistematskih borbi protiv neprijateljskih uticaja, bezidejnosti, apolitičnosti“.
Smrt “oca moderne Jugoslavije“ J B Tita 1980.g. označila je početak kulminacije urušavanja države, što je i na lokalnom nivou izazvalo žive aktivnosti usredsređene na iznalaženje načina prevazilaženja krize u upravljanju jednim glomaznim parazitskim sistemom. Prva opcija- “isticanje uloge i značaja druga Tita koji je svojim istorijskim delima zadužio celi jugoslovenski narod, koga na čelu sa Savezom komunista ništa ne može i ne sme skrenuti sa jedino ispravnog samoupravnog socijalističkog-Titovog puta“.
I u turbulentnim devedesetim, kao uostalom i danas, mediji imaju krucijalnu ulogu. Od 23.maja 2011.g. potiče programska izjava Upravvnog odbora Radio televizije Srbije koja delom sadrži Izvinjenje zbog zloupotreba RTB-a i RTS-a: „Polazeći od obaveza propisanih u Zakonu o radiodifuziji da je Radio-televizija Srbije dužna da proizvodi i emituje sadržaje od opšteg interesa i da je u obavezi da izrađuje programe kojima se podržavaju demokratske vrednosti savremenog društva, a naročito poštovanje ljudskih prava, kulturnog, nacionalnog, etničkog i političkog pluralizma ideja i mišljenja, novoimenovani Upravni odbor RDU RTS-a ima potrebu da se odredi prema društvenoj i političkoj ulozi pravnog prethodnika Javnog servisa tokom devedesetih godina prošlog veka“, navodi se u programskoj izjavi.
Uvažavajući i visoko ceneći napore i rezultate menadžmenta i upravnih odbora od oktobra 2000. godine, Upravni odbor je konstatovao da je program RTB-a i RTS-a bio gotovo neprestano i grubo zloupotrebljavan tokom devedesetih godina prošlog veka, u svrhu diskreditovanja političke opozicije u Srbiji i njenih lidera, i kao deo propagande tadašnjeg nedemokratskog režima.
„Tokom nesrećnih događaja iz devedesetih godina, RTB i RTS su više puta svojim prilozima povredili osećanja, moralni integritet i dostojanstvo građana Srbije, humanistički opredeljenih intelektualaca, pripadnika političke opozicije, kritički usmerenih novinara, pojedinih manjina u Srbiji, manjinski verskih zajednica u Srbiji, kao i pojedinih susednih naroda i država“, navodi se u izjavi.
Novoizabrani Upravni odbor je, zbog toga, odlučio da uputi izvinjenje građanima Srbije i građanima susednih država koji su bili predmet uvreda, kleveta i sadržaja koji bi odgovarali današnjem određenju govora mržnje, a koji su emitovani u programima RTB-a i RTS-a tokom devedesetih godina.
Izvinjenje je ovih dana ponovljeno. Pitanje je samo cene koju smo poslednjih 14 gladnih godina plaćali da “decа i njihovi sledbenici“ i dalje žive laži “kao što su ih nekada živeli“. Vreme pred nama nema kredit pretvotiti se u farsu ponovljene istorije “slobode koja je umela da peva, kao što su sužnji pevali o njoj“. Istok je, i nekada i sad, zapadno od zapada.
Ako je tačno 85 godina Petar Karađorđević, kako je u memoarima “Život jednog kralja“ posvedočio, na sopstevno veliko iznenađenje u javnoj objavi 27.marta 1941.g, čuo glas sličan njegovom, koji su u cilju animiranja javnosti zaverenici na radiju pustili kao govor kojim navodno on- kralj, staje na stranu pučista, ovdašnja javnost neće sebi dopustiti nespremnost da adekvatno reaguje na “ovovremene“ očajničke vapaje eks diktatora- da nije on taj koji je zagovarao strašne represalije, odlučnim glasom izdavao direktive za lažiranje pravde i zakonitosti u korist mafije, nego su to bili “krici i šaputanja“ malog Aleka prinuđenog , poput junakinje Bergmanovog filma, ogoliti grudi kako bi umirio apetite što belih, što šarenih vukova.
Ranko Jakovljević