Opstrukcija rekonstrukcije destrukcije

Bio je 25. oktobar 2026, 21 sat i 31 minut.

Građanin Aca Srbin, sa frazeonimima „Srbija Pobeđuje“ i „Ujedinjena Srbija“, priznao je da mu nije uspela operacija okretanja majki i očeva, baba i deda protiv vlastite dece:

„Mnogi će da budu iznenađeni, a vi ćete da shvatite koliko su neki lagali i šta su sve izmišljali. Želim da vas obavestim da je pobedila studentsko-blokaderska lista. I pošto su govorili kako će neko da beži, da pakuje kofere, kako ih se neko plaši, kako će neko da se sklanja, lagali su sve što su govorili. Lagali su i za zvučni top, lagali su i za Sarajevo safari, lagali su za Jovanjicu, lagali su za sve… Od nas će sad otići neki biznismeni, neki ljudi, ali naša struktura je veoma čvrsta, mi smo veoma jedinstveni, veoma snažni, na opoziciju smo naučili. Većina nas je više vremena provela u opoziciji nego na vlasti. A za to da nećemo da priznamo, pa ću ja da objavim drugačije rezultate, ja vam unapred kažem. Ovo je bila verifikacija revolucije koju su sproveli uz podršku različitih evropskih zemalja i duboke američke države koja je protiv predsednika Trampa.“

Priznao je zato što je izgubio sa 13 i po procenata i skoro 600.000 glasova razlike, pošto tako nešto ne može i ne sme da se ne prizna.

Posle neprospavane noći, prve u slobodi, tj. u opoziciji, Duh Sa Tupom Sekirom (DSTS), kao da se povampirio.

Komandovao je „juriš“ („Ja sam za vama!“) koristeći kao lajt-motiv, umesto mobilizatorskog govora majora Gavrilovića iz Velikog rata, postizbornu inverziju stvarnosti u kojoj sebe, nekolicinu takoreći prezimenjaka (Vuč-ić-ev-ići) i ortaka, Bože mu oprosti, beatifikuje u žrtve, pravednike i novomučenike.

Izbacivanje slika građanina Ace Srbina iz kancelarija koje žive i rade o državnom grošu; ispraćaj paravojske i parapolicije Ćacistana u mirovinu; te, inscenacija napada i(li) „napada“ na najgledanije kablovske i najgledanije dvorske TV trovačnice sa nacionalnom frekvencijom i uznapredovala „bombaška upozorenja“ – označili su početak kontraofanzive na Pobednički Broj Tri koji je, i dalje, miljama daleko od stvarnih i efektivnih poluga moći, a pogotovo sile.

Potom su Broju Tri, na Svetu Petku, oko tri sata popodne, sa tri strane, stigle najmanje tri pretnje iza kojih je stao Duh Sa Tupom Sekirom!

Duh je, sa stranačke slave, pred ikonom, slavskom svećom i sveštenikom, vokabularom iz dva svoja prošla javna života, pozvao u otvorenu opstrukciju sopstvene detronizacije i nadolazeće i neizbežne rekonstrukcije njegove destrukcije: „Donesu li odluku i nastave li teror nad ljudima koji drugačije misle, batinjanje, prebijanje, razbijanje i sve ostalo, a državni organi ne preduzimaju ništa, bićemo primorani da se samoorganizujemo!“

Kao da baš on i njegovi, u trenutnom interregnumu, i dalje ne poklapaju oba resora sile i sve bezbednosne službe i parasllužbe. I kao da se upravo on i njegovi (na nož, pogaču i krv zakleti) lojalisti nisu „samoorganizovali“ još ranije u, sada već počivšoj Nezavisnoj Državi Ćacistan (En-De-Ća) koja je protivno svakom pravu i pravdi, zakonu moralu, potrajala čak 597 dana! En-De-Ća je nastao 6. marta 2025. kao, navodni, „studentski kamp studenata koji žele da uče“, a okupator je proteran u izbornoj noći, 25. oktobra 2026, pošto su se iz Dvorskog parka razbežale paralimilitarne falange, prethodno, u sumrak, tu dovedene „da brane izbornu pobedu“ Ace Srbina!

U programu uživo raspomamljene „Gledateljsko-obaveštajne informativne službe Informera“ (GOSI) koja je, minule dve godine, potkazivala, prokazivala, degradirala, diskvailifkovala, denuncirala, dehumanizovala i targetovala na stotine i stotine kritičara Ace Srbina, izvesni „državni sekretar u Vladi Srbije Đure Macuta“ i „savetnik doskorašnjeg predsednika Srbije za regionalna pitanja“, skoro neprikriveno, prizivao je –  vojni udar?!

Nešto slično, ali više politički, a manje militaristički, sa istog GOSI-ja, bezbednosni (za ovu priliku i politički) emeritus analitičar, sintetičar i praktičar, pripretio je da Aco Srbin „ima još argumenata“, jer, ako SNS poslanici ne budu prisustvovali konstitutivnoj sednici, onda parlament, po tom stručnjaku, ne može biti ni konstituisan, pa kreće „odbrojavanje“ za nove vanredne parlamentarne izbore. Što, uz očekivano opstruisanje od strane poraženih u izbornim komisijama (u kojima Esenes, sa satelitima i trojancima, ima ubedljivu većinu), preko ponavljanja izbora na nekim biračkim mestima, ovoj priči daje čudni kraj.

Dočim je „Vlada u tehničkom mandatu“, u prvom oglašavanju nakon izbora, „osudila svaki oblik nasilja, napade na instituciјe, privatnu imovinu, ugrožavanje bezbednosti građana“, te – paz’ sad – „pokušaјe da se nakon održanih izbora institucionalne i druge promene sprovode pritiscima, pretnjama ili nasiljem, izvan zakonom propisanih procedura“. Pa, pride, pripretila pobednicima izbora da „do izbora novih organa vlasti, postoјeći organi nastavljaјu da vrše svoјe nadležnosti u skladu sa zakonskim ovlašćenjima i ograničenjima, zbog čega niko ne može samostalno preuzimati njihove nadležnosti, niti zahtevati da se odluke donose mimo propisanih procedura“. Te, imputirala Broju Tri da priziva nasilje, pošto – kako tvrdi anonimni Vlada iz Vlade – „niјedan izborni rezultat ne može biti opravdanje za nasilje, pretnje ili zastrašivanje“.

Dok je GOSI kao takav, kao glavni top i najvažniji dron Esenesa i odrođenih bezbednosnih služi, po vasceli dan, slobodno širio strah i paniku među građanima: kako više neće biti penzija i plata, neće biti grejanja, kako će „štrokadersko-blokaderska-piculićko-kurtijevska… (dopiši sam)“ buduća vlast priznati nezavisnost Kosova, odustati od Republike Srpske, uvesti sankcije Rusiji, podržati otcepljenje Vojvodine…

Čini se da je brzina konstituisanja nove vlasti jedina prava odbrana od „samoorganizovanja po Duhu Sa Tupom Sekirom“ i pretnji vanrednim stanjem ili vojnim pučem, pošto je trenutna v.d. svevladarka (vrhovna komandantkinja, predsednica raspuštenog parlamenta, čuvarka trona na Andrićevom vencu u zimskog periodu etc) jedan državni udar izvela još 25. decembra 2024. godine i pokazala da to ume. A, sticajem okolnosti (napad na izraelsku ambasadu sa smrtnom posledicom po napadača), ispodcenzusni popečitelj policajni je „crveni nivo borbe protiv terorizma“ već proglasio.

Dakle, pre tumačenje Ustava na ovu temu, Pobednik mora što pre: da pozove sve one na javnim funkcijama koji su se ogrešili makar samo o javni moral da dobrovovoljno podnesu ostavke; da konstituiše novi saziv Narodne skupštine, kako bi novi predsednik parlamenta (moj predlog: lideru opozicije da se ponudi mesto jednog od potpredsednika!) preuzeo sve te državne ovlasti koju se pale na nejaka pleća Duhovljeve Tajnice; da odmah raspiše prevremene predsedničke i zahteva raspisivanje vanrednih lokalnih i vojvođanskih izbora pošto tamo stanje stvari u vlasti ne odgovara slici raspoloženja građana na terenu.

A Ustav (član 200) koga je, za vreme autokratije, Duh pretvorio u Zaustav, kaže da Narodna skupština proglašava vanredno stanje „kada javna opasnost ugrožava opstanak države ili građana“. Da li odlazak Uzurpatora sve tri grane vlasti ugrožava državu i sva tri njena osnovna elementa (teritorija, građani /narod i vlast koje se upravlja prema Ustavu i zakonima) ili, baš naprotiv, daje državi šansu da preživi?

Bilo kako bilo, vanredno stanje, za vreme koga se može „odstupati od Ustavom zajemčenih ljudskih i manjinskih prava“, moguće je uvesti na 90 dana, pod uslovom da imate aktivni, a ne raspušteni, parlament. Pošto raspuštena Skupština, logično, „nije u mogućnosti da se sastane“, odluku o proglašenju vanrednog stanja na 48 sati donose zajedno predsednik Republike, predsednik Narodne skupštine i predsednik Vlade, što će reći da Tajnica ima pravo na dva, a nevidljivi Macut na jedan potpis, te je odluka na „vedejici“ svega i svačega u ovoj zemlji!

Takva odluka bi prestala da važi „završetkom prve sednice Narodne skupštine održane po proglašenju vanrednog stanja“, što bi značilo, konstitutivne sednice novog saziva.

Nada umire poslednja: Zagorka Dolovac stvarno postoji i, posle 16 godina na mestu glavnog javnog tužioca – počela da (se) „češlja“. Za početak, tužilaštva! Vrhovno javno tužilaštvo već je poslalo svoju komisiju u, Aci Srbinu omiljeno, Više javno tužilaštvo u Beogradu da proveri predmete koji su se u tom tužilaštvu sprovodili ili nisu sprovodili.

I fusnota: moja poslednja knjiga, „Destrukcija rekonstrukcije“ (Catena mundi, 2025), u podnaslovu ima „Poglavica koji je porazio sopstveni narod“.

Ah, da, nije zgoreg da ponovim, vrlo poučan kraj poslednje kolumne („Deca na Gazimestanu, roditelji u Ćacistanu“, 12.10.2026): … A kako se, podsećanja radi, pred Nirnberškim sudom, branio dugogodišnji glavni urednik nacističkog lista „Völkischer Beobachter“  (i jedan od važnijih ideologa NSDAP, pa čak i docniji „ministar za okupirane istočne teritorije“) Alfred Rozenberg? Bezuspešno je pokušao da se distancira od praktičnog sprovođenja zlodela, negirajući vlastitu ulogu i moć i prebacujući krivicu na druge visokopozicionirane naciste.

Cvijetin Milivojević

Cvijetin Milivojević

Politikolog, komunikolog i novinar rođen je 25. septembra 1965. u Bijeljini. Osnivač i direktor agencije za odnose s javnošću "Pragma".

Diplomirao je 1990. na FPN BU. Objavljene knjige: "Vučje vreme - od obožavanja do oboženja, od podrepljenja do preumljenja" (2023);„Nulta 2020 tačka – trideseta zima višestranačja“ (2021); „Duhovna kolaboracija“ (2020); "Mostovi i izbori; političko kolumniciranje u Srbiji 2009 - 2018" (2019); "Na prvu loptu; političko komuniciranje u Srbiji 1990 - 2007" (2008); "Novinar - Vaš prijatelj; priručnik za uspešne odnose s medijima" (prvo osnovno izdanje, 1999. i drugo prošireno izdanje, 2003); "Etika javne reči u medijima i politici" (grupa autora, 2004); "Globalno Potemkinovo selo - medijski rat od 1990 - 1995" (1996); "Kosmet ili Kosova" (koautor, 1996); "Godina koju su pojeli skakavci" (grupa autora, 1997), "Ličnosti godine - SRJ '93, '94. i '95" (grupa autora, 1994, 1995, 1996)...

Prvi dobitnik nagrade Udruženja novinara Srbije "Bogdan Tirnanić" za najbolji komentar / kolumnu (2011). Prvi dobitnik novinarske nagrade "Stanislav Staša Marinković" (1994). Trostruki dobitnik novinarske nagrade "Borivoje Mirković" za najbolji članak i sinopsis TV emisije (1989. i 1990).