Udbine udbe na kub

Vučić Studentsku listu i sve one koji je podržavaju naziva ustašama, talibanima, teroristima, izvođačima obojene revolucije, rušiteljima ustavnog poretka, blokaderima… Opozicija ova tzv. leva kaže da su studenti ispostava Rusije i FSB, kao dokaz nude loknatog Isusa i nepostojanje EU zastava, objašnjavajući da idu suviše desno, te su zbog toga potpuno neprihvatljivi. Takozvana desna opozicija smatra da studentskom listom upravljaju evro fanatici i to uz podršku Berlina, Brisela i Strazbura, da nemaju dovoljno nacionalno i državno suverenističkih predstavnika, da idu ulevo, te su zbog toga neprihvatljivi.

Istaknuti pojedinci i javne ličnosti posle objavljivanja Studentske liste tvrde da su je sastavili Bojan Pajtić i Dušan Petrović uz pomoć Nemaca, da Novi Pazar ima presudnu ulogu u odnosu na Beogradski univerzitet, da je tu svoje prste umešao čak i Sulejman Ugljanin, a oni najekstremniji idu toliko daleko tvrdeći da na SL nema uopšte Srba i da svojim delovanjem hoće da vrate Kardelja na vlast!

Ako sve ovo bolje sagledate videćete da postoji neverovatno saglasje u vlasti, opoziciji i među javnim ličnostima čiji su favoriti ispali sa SL, da ovako koncipirana lista predstavlja opasnost za nacionalne i državne interese. Kao da se svi informišu iz iste mračne sobe smeštene duboko u podrumima Udbe, osmišljene upravo da deli “proverene” informacije čiji je zadatak sluđivanje naroda. Zlonamerni diriguju, a povređeni i sujetni sprovode, verujući da su lansirani podaci zaista tačni i tu upadaju u čarobnu mrežu koju službe bezbednosti već decenijama vešto pletu na ovim prostorima. Sve se menja, samo Udba ostaje ista, kao sudba koju je nemoguće promeniti još manje reformisati i redefinisati.

Ali idemo redom. Bojan Pajtić i Dušan Petrović nisu imali toliku moć ni kad su formalno imali vlast i mogli da utiču na određene procese. Pritom ko išta zna o odnosima unutar nekada moćne DS njih dvojica nisu nikad bili isti par cipela. Ako je Pajtić toliko moćan i uticajan za SL što nije sačuvao na njoj rektora Đokića? Ili “ubacio” na nju likove ala Mila Pajić ili Dinko Gluhonjić?

Ako Nemci zaista upravljaju SL ispada onda da njima zapravo upravlja Vučić koji je, to više nije nikakva tajna, upravo uz njihovu pomoć došao na vlast. Teško je poverovati da Nemci podstiču studente da igraju Užičko kolo, puštaju Marš na Drinu, nose parvoslavne ikone i srpske zastave. Ne deluje baš germanski na prvi pogled. Što se upliva Novog Pazara tiče i optužbe da ekstremni islamisti kroje kapu studentskoj listi to je toliko besmisleno da svako ko je bio na nekom skupu koji su organizovali studenti mogao je videti zabrađene devojke kako igraju srpska kola i hrabro hodaju uz zvuke Marš na Drinu. Ko u tome vidi islamističku pretnju ili pak daje značaj fakultetima iz Pazara koji oni nemaju niti ga traže, najviše podseća na onu babu iz filma Srđana Dragojevića “Rane” koja kad se dobro naduvala počinje iz čista mira da urla “ustaše prelaze Drinu!”

Jasno je od samog starta da pojava SL uliva podjednak strah u vlasti i opoziciji kao i kod određenog broja ljudi, jer im jednostavno svojom pojavom ugrožava stečene privilegije i pozicije. I zato ih optužuju da su čas nemački, čas ruski, Pajtićevi ili Ugljaninovi, a svako ko ume da sabere dva i dva zna da to nema blage veze sa istinom.

Zato svi sa svojim olovkama na izbore 25. oktobra da zauvek obrišemo zlo u sopstvenim redovima, ali i sve one koji ga decenijama podržavaju i održavaju, svesno ili ne, kako bi mogli da s pravom i ponosom ponovo našu zemlju zovemo svojom.

Jednostavno je. Zaokruži 3, dok i taj broj ne proglase remetilačkim, zlokobnim ili nečijim!

Srđan Škoro

Srđan Škoro

Rodio sam se 17. maja 1963. godine u Beogradu, gde sam se i školovao. Magistar sam istorijskih nauka sa prijavljenim doktoratom. Za novine pišem od svoje 14 godine. U novinarstvu sam prošao bukvalno sve, od novinara, preko urednika, do glavnog urednika. Oprobao sam se i kao radio novinar.

Autor sam knjiga “Vučić i cenzura” (dva izdanja) i “Pobuna” kojima nije bilo dozvoljeno da budu u slobodnoj prodaji. Odslužio sam vojni rok 1981. godine u Aleksincu. Nisam osuđivan. Oženjen. Ne pripadam nijednoj političkoj stranci, ni terorističkoj organizaciji. Već godinama sam na Birou za nezaposlene i pitam se dokle će tu da me trpe još.

Borbu protiv Vučićevog režima i svih njegovih slugu i pomagača shvatam kao moralno, a ne ideološko pitanje. Ćutanje na sve ono što nam se događa u društvu i državi doživljavam kao izdaju. Uvek sam se borio o svom trošku i na sopstvenu štetu. Mentalna higijena i istinski otklon od ove i ovakve vlasti je nešto što posebno cenim.


Moja biografija još se piše i čeka pravi epilog.