Lica su nužnost, oko tajminga se ne slažemo

“Lica studentskog pokreta/liste” je najveća politička tema u Srbiji, što je još jedan indikator koji politički akter dominira našom političkom arenom u ovom trenutku, i poslednjih skoro godinu dana. Svi pričaju o studentskoj listi – i režim, i različiti opozicioni akteri, pa i ljudi koji se pominju da su na toj listi. Svi pričaju o studentskoj listi, iz različitih uloga i podstaknuti različitim namerama, čak i istraživači javnog mnjenja koji ne žele (čitaj; ne smeju) da mere studentsku listu koristeći besmislene i sramotne izgovore za to ignorisanje.

Svi pričaju o studentskoj listi.

Ovo naglašavam da ukažem da je studentska lista sunce oko kojeg se okreće trenutni politički život u Srbiji, i da je prirodno da ljudi žele da vide ko je na toj listi. Ne bih svako insistiranje na tome da se saznaju imena (i program, što ređe čujemo kao zahtev) shvatao kao zlonamerno, iako je jasno da toga ima dosta. Štaviše, i ja sam među onima koji odavno zastupaju tezu da je obnarodovanje kandidata bolje raditi pre nego kasnije, čak i u ovom režimu. Kada kažem odavno zastupam, mislim pre svega na prethodne predsedničke izbore, ali i za predstojeće predsedničke izbore. Principijelno, još pre političkog zemljotresa koji nas je pogodio posle pada nadstrešnice sam smatrao da opozicija treba da obnaroduje predsedničkog kandidata daleko pre 2027. godine.

Ovde nije sporno da li studentska lista treba da ima lica, već je tajming to oko čega se javnost spori. Ne samo da je zakonski određeno da je lista koja se kandiduje javno dostupna nakon prihvatanja od strane RIK-a, već je i politički benefitno da se pred građane ne izlazi sa listom anonimusa. Studentski pokret jeste zabeležio ogromne dobitke svojim “Faceless” nastupom, i zahvatio, do novembra 2024. nezamislivih, više od trećine birača na nivou Srbije (uključujuči apstinente) i tako samostalno ušao u tet-a-tet poziciju sa SNS-om. Međutim, to nije dovoljno da se uhvate granične grupe glasača koje se ili još dvoume između apstinencije i glasanja, ili između nekih drugih aktera i studentske liste. Ukoliko žele da hvataju nove glasače, verujem da je to moguće samo uz unapređenu političku ponudu. Ovo što su do sada “uhvatili” se svakako može shvatati kao čvrsta baza njihovih glasača, ili barem preko 80 posto njih jeste, po istraživanjima.

Napomena: ovo nije savet studentima šta da rade. Trudiću se da do kraja ovog procesa ostanem udzdržan od davanja javnih saveta studentima, pre svega iz poštovanja za sve njihove gigantske uspehe. Svoje savete ću im uvek davati direktno, kad god me pitaju.

Ovde pričam principijelno, jer sam se uvek protivio argumentu “razvaliće ih režimska medijska mašinerija”, ne zato što nije tačan već zato što nije dovoljno jak.

1.Prvo, jer mislim da benefit “izgradnje” kandidata, bilo jednog ili grupe kandidata, ima više prednosti nego rizika. Oko rizika se svi slažemo, ali nekako svi preskaču prednosti. U ovom slučaju, prednost bi bila to što će na listi biti ljudi koji redom imaju značajno bolje rejtinge u narodu od svih aktivnih političara, uključujući i Vučića. Naravno, to je zato što je ovde politika “prljava stvar”, ali tako je iako mi se ne sviđa.

2. Drugo, imena na listi će dominirati političkim diskursom. Taj diskurs uvek najviše odgovara onima koji imaju najveći broj popularnih kandidata na listi, i manji broj ljudi sa visokim nivoom loše reputacije.

3. Treće, i ovde posebno aktuelno, je to što bi objavljivanje kandidata ostavilo mogućnost da se neki kandidati promene (ili povuku) na vreme, i tako smanji rizik da se povlačenje dešava onda kada je to politički najgore po izbornog takmičara – u sred kampanje.

Stalno me žulja to što ljudi koji paniče oko “razvaliće ih režimska medijska mašinerija” obično ne priznaju parlamentarnoj opoziciji da su im rejtinzi u kanalu upravo zbog tog istog “razvaljivanja”. Nisu oni u pravu, ni za jedno ni za drugo. Medijsko linčovanje opozicije je dugotrajno, zato je i toliko efikasno, ali je pomešano i sa porazima na pokradenim izborima. Ovo drugo nije slučaj kod studenata, i ne samo da nisu poraženi nego nižu pobede.

Dušan Lj. Milenković

https://t.me/politicki_komentar

*Fotografije su izbor uredništva portala