U Srbiji se od novembra prošle godine dešavaju epske scene biblijskih razmera. Na jednoj strani su građani predvođeni studentima, a na drugoj pohlepni, bahati, gramzivi kriminalci. Studenti su mladi ljudi. Mladi ljudi su neiskvareni, željni istine, pravde i slobode. Mladi ljudi imaju osećaj za pravdu. Predstavnici režima i njihovi mediji su naše studente nazivali ustašama, stranim plaćenicima i izdajnicima. Takav narativ je izazvao gnev i bes kod ljudi koji misle svojom glavom i koji imaju elementarno kućno vaspitanje, građansku svest i savest.

Uskoro će biti punih devet meseci kako se u Srbiji dešavaju studentski i građanski protesti. Oni su počeli zbog pada nadstrešnice na Železničkoj stanici u Novom Sadu u kojoj je život izgubilo 16 ljudi, a jedna osoba je teško povređena. Pad nadtrešnice je prouzrokovan korupcijom i nestručnošću ljudi iz sistema. Građani su se pobunili i usledila je represija od strane režima na mirne građane koji su iznosili svoje nezadovoljstvo. Prvo su u Novom Sadu prebijani građani, jedan penzioner je izgubio testis posle premlaćivanja od strane represivnih organa. Ubrzo, nakon toga, režimski batinaši su napali studente Fakulteta dramskih umetnosti u Beogradu dok su odavali poštu žrtvama pada nadstrešnice na Železničkoj stanici u Novom Sadu. Ubrzo nakon toga su usledile blokade svih državnih univerziteta i pojedinih privatnih fakulteta.

Univerzitet ima autonoiju od svog osnivanja, na primer, Univerzitet u Beogradu ima autonomiju dužu od sto godina. Represivni organi nemaju pravo da uđu na Univerzitet, osim, ako nije izvršeno teško krivično delo.

Studenti su ispostavili četiri zahteva, a to su objavljivanje celokupne dokumentacije o rekonstrukciji Železničke stanice u Novom Sadu, povećanje budžeta za 20 procenata fakultetima, puštanje na slobodu političkih zatvorenika i procesuiranje odgovornih za pad nadstrešnice i napada na studente. Zahtevi su bili upućeni nadležnoj, a nenadležnoj instituciji. Nadležne institucije su zarobljene od strane nenadležne institucije i one služe kao aparat za opstajanje na vlasti nenadležne institucije. Zahtevi suštinski nisu ispunjeni.
U Srbiji su usledili masovni protesti na Slaviji, Autokomandi, Novom Sadu, Kragujevcu, Nišu i na kraju veličanstveni protest u Beogradu 15. marta. Taj dan, 15.03.2025. je dan koji je ušao u istoriju Srbije i srpskog naroda. Održan je najveći protest u istoriji Srbije. Po nekim procenama je bilo oko pola miliona ljudi. U 16 časova, kada je bio najveći broj ljudi, nije mogla ”igla da padne”.Ceo potez od Trga republike, preko Terazija, Kralja Milana, Slavije, Svetosavske, Makenzijeve, pa paraleni potez od Trga Nikole Pašića, Platoa ispred Narodne skupštine, Bulevara Kralja Aleksandra, kao i poprečne ulice Kneza Miloša, Resavska i Beogradska su bili prepune studenata i građana koji su željni i gladni istine, pravde i slobode. Beogradske ulice su krasila vedra, lepa i ponosita lica stanovnika naše zemlje, pre svega, studenta. Pred sam završetak protesta se čulo zvučno oružje koje je uznemirilo veliko broj ljudi koji su stajali kod ”Londona”. Ceo taj slučaj se našao u Ujedinjenim nacijama, ali, i, u Strazburu i Briselu.

Srpski studenti ogrnuti srpskim zastavama i sa ikonama Isusa Hrista su prepešačili Srbiju, uzduž i popreko, ulili su nadu i optimizam građanima za pravedniji i slobodnije društvo. Naši studenti, naša deca su održala lekciju iz patriotizma, pokazali su kako se na pravilan način voli Srbija. Organizovali su i učestvovali su u humanitarnim akcijama gde se prikupljala pomoć bolesnim i socijalno ugroženim ljudima, posle svakog skupa koji su organizovali čistili ulice i bulevare, organizovali su zajedno sa zborovima građana čišćenje Srbije na oko 400 lokacija.

Za uzvrat su dobili od režima batinanje, zatvaranja, lomljenje vilaca metalnim štanglama, gaženja kolima na više mesta, optužnice da su teroristi. Lica koja su činila ova nedela prema srpskim studentima su pomilovana od strane Nepomenika ili predsednika ćacilenda.

Ćacilend je sociološka pojava koja je produkt ovog kakistokratskog režima. Prvo su u Pionirskom parku došle pristalice režima, od čega ima šest studenata, iz cele zemlja, sve ukupno sa državnih i privatnih fakulteta. Ostali su bili ili večiti, ili lažni studenti. Režim je dovodio zaposlene iz javnih preduzeća i drugih ustanova koje mi plaćamo da se predstavljaju kao ”studenti koji žele da uče”. Naravno da tu nije bilo nikakvih studenata koji žele da uče, već je to bilo pokriće da se kasnije dovedu lica iz kriminogenih sredina i da naprave paravojni kamp pred 15.03. Nakon najvećeg protesta i istoriji Srbije, jedna od osveta je bila proširenje Ćacilenda na Plato ispred Narodne skupštine. Lica iz kriminogene sredine su 15.03. iz Ćacilenda bacala staklene flaše i kamenice za vreme protesta, a nakon protesta su izlazila iz svojih bunkera i tukla mirne građane koji su se vraćali sa mirnog protesta. Ćacilend je uništio onaj prelepi Pionirski park. Slike i snimci iz Pionirskog parka su užasavajući. Gradska čistoća je angožavana da od naših para kupi krtog za ćacijima.

Studenti su dobili veliku podršku od svojih profesora, prosvetnih radnika iz srednjih i osnovnih škola, đaka, zborova građana, advokata, javnih ličnosti (glumaca, sportista, muzičara), poljoprivrednika, lekara, inženjera, ratnih veterana, sindikata, bajkera i ostalih građana.

Velika narodna pobeda je ostvarena u tome što su nastali studentski plenumi, a potom i zborovi građana. Studentski plenumi i zborovi građana su nastali kao reakcija na institucionalno uništavanje demokratije, gde se u proteklih 13 godina svaki opozicionar, aktivista ili građanin koji nije po meri režima našao medijski satanizovan, a, ako ni to nije pošlo za rukom ovom diktatorskom režimu, onda su na njega slati batinaši. Poslednjih meseci, nedelja i dana smo svedoci batinanja studenata i uništavanja privatne imovine ljudima koji su podržali studente od strane režimskih batinaša. Nadležne institucije opet ćute. Veliko poverenje naroda su pridobili studentski plenumi i zborovi građana zato što narod vidi da rade u opštem interesu svih građana. Direktna demokratije jeste malo sporija oko donošenja odluka, ali je pravednija i poštenija od predstavničke demokratije. Predstavnička demokratija je sklona koruptivnom sistemu, a, i u hibridnim režimima koji idu ka diktaturi onemogućuje protivnike režima da deluju slobodno, već isti bivaju medijski stanizovani i hapšeni zbog verbalnog delikta.

Režimski mediji se finansiraju iz budžeta koji pune svi građani ove zemlje. Oni bi po zakonu morali da budu objektivni, nezavisni i profesionalni. Umesto toga spinuju, izokreću stvari kako njima odgovara, vrše zamenu teza. Sve što oni urade drugima, optužuju druge da su oni uradili njima. Oni ne samo da iznose neistinu, već lažu, i to otvoreno. Pravi primer je gde se vidi na snimku ispred RTS-a da uniformisani policajac udara pesnicom policajca u civilu koji mu je prilazio. Oni su optužili studente, da su studenti udarili policajca u civilu. Na svu sreću, postoji snimak, pa je TV Bastilja nekako demantovala laži koje je prvo iznela.

Nepomenik je veliki manipulator, ako je u nečemu savršen, onda je to veštini manipuacije i vladanju. Njemu ne odgovaraju osobe koje nisu socijalno izolovane, skromnih intelektualnih gabarita i slabijeg obrazovanja. On bi najviše voleo kada bi mogao da zameni narod, a to NEĆE DA MOŽE!

I da mu se obratim na kraju, ako čita ovaj tekt. Ne mrzim te, samo mi je žao kako nas, tako i tebe. Žao mi je nas zato što nam je muka od tvojih laži i manupulacija, zato što nam se pogoršava zdravstveno stanje usled tvoje pasivne agresije u javnom prostoru i tvog represivnog aparata. Tebe mi je žao zato što nemaš ni jednog pravog prijatelja. Zato što ti niko ne čestita Novu godinu, rođendan, Božić, Vaskrs, a da ne očekuje neku korist.

Ukloni ćacilend, raspiši izbore i IDI LEČI SE!

Vladimir Stanisavljev, pravnik, master politikolog i bezbednjak