“Oprosti im, Bože, jer ne znaju šta čine.” Ali šta ako znaju? Šta ako znaju, a ipak biraju da gledaju kako se mladost okreće leđa oltarima, kako hodočasnici odlaze neblagosloveni, kako vere više nema u njihovim očima?
Srpska pravoslavna crkva je postala gubitnik u istorijskom smislu. Ne zato što je izgubila bitku za političke poene, već zato što je izgubila bitku za duše. Mladost se nije odrekla Boga – mladost je primorana da se odrekne crkve koja je više voljna da brani vlast nego da primi svoju decu.
Patrijarh Porfirije kritikuje studente u blokadi, dok eparhija zabranjuje umornim hodočasnicima da se sklone u hramsku portu. Kao da nisu njihovi. Kao da su stranci. Kao da je hrišćanstvo ikad odbijalo umornih i gladnih.
Šta je ostalo od one crkve koja je preživela turske tiranije, komunističke progone, ratove i stradanja? Ustanova koja je nosila kulturnu matricu naroda sada se pretvorila u čuvara sopstvenog dvorišta. Umesto da bude zaklon od metafizičke promaje, postala je vetrenjača koja okreće leđa oluji.
I dok stanovnici Štitara pripremaju tople obroke za one koji su krenuli peške, dok otvaraju svoje kuće jer crkvena vrata ostaju zatvorena, pitam se: ko je ovde hrišćanin? Oni koji dele hleb i toplinu, ili oni koji zabranjuju sklonište u senci krsta?
Crkva je izabrala stranu. I to ne stranu Boga, već stranu moći. A kad crkva postane deo mašinerije, prestaje da bude crkva – postaje samo još jedna upravna jedinica u sistemu koji mladi već gledaju sa podsmehom.
Za sto godina, kada se bude pisala istorija ovog vremena, ovaj trenutak će biti zapamćen kao mrak. Ne mrak ateizma, ne mrak progona, već mrak sopstvene izdaje. Crkva koja je mogla da bude svetionik postala je svedok sopstvenog propadanja.
Jer nema većeg gubitka od gubitka mladosti. A vi ste je izgubili. I ne možete kriviti nikoga osim sebe.
“Oprosti im, Bože…”
Ali šta ako im nema šta da se oprašta? Šta ako su znali? Šta ako su svesno odabrali da budu gubitnici?
Stefan Megić, filolog, pisac, kolumnista, teoretičar pop kulture i glavni i odgovorni urednik portala Glas Ćuprije.
