Kinez su, u prvoj fazi svoje ekonomske ekspanzije, bili kraljevi imitacije. Sve što je neko drugi proizvodio a imalo je globalnu prođu, munjevito su kopirali i to u nekoliko varijanti: od bofl, jeftine i nekvalitetne zamene, do one solidnog kvaliteta (ako ne i istovetnog) a dosta povoljnije od originala.

Sledeći korak, koji je išao ruku pod ruku sa privrednim ali i geopolitičkim usponom Kine, bio je ulazak u inovativne vode. Prvo su Kinezi dorađivali kopirane proizvode, te su im tako davali donekle nov karakter, a onda su u mnogim sferama postali i pioniri. Tako je Kina došla do toga da je danas, između ostalog, istinski konkurent SAD u domenu najnaprednijih tehnologija.

Vučić je, da iz ugla rečenog pređemo na politiku i njega, bio i ostao Kinez sa kraja 20. veka! I posle toliko godina moći tapka u mestu, uprkos enormnim resursima sa kojima raspolaže. To mu je, što mu je. Nije u stanju da napreduje iako sebe naziva naprednjakom!

Za njega se neretko olako kaže da je zli politički genije. To nije tačno! On je samo do krajnosti bezočni i donekle vredni (ali manje nego što predstavlja) puki pijačni propagandno-politički imitator. Na svoju sreću dugo nije imao prave oponente, već se nosio sa nesposobnijima od sebe, pa je pobeđivao. 

Celokupan propagandno-politički pristup šefa naprednjačke mafije, Aleka bez Kosova, svodi se na banalne, skoro pa tupave projekcije. Neko mu kaže da je kriminalac i autokrata, što on i jeste, a on munjevito slaže da je njegov kritičar baš sve to, bez obzira što on to nije. Zalepi mu etiketu na kojoj bukvalno piše sve što je prethodno rečeno za Vučića.

To nekada uradi direktno, ali najčešće indirektno, preko svog ogromnog medijskog aparata za dezinformisanje i indoktrinaciju, koji svakako, čak i kada „šef“ neposredno pokrene stvari, krene intenzivno da truje. Ograničeni ljudi koji tu uglavnom rade, za nešto pametnije i nisu, ali umeju histerično da vrte laži koje su dobili u zadatak da šire. A Vučić polazi od toga da je to dovoljno s obzirom na ogromnu materijalnu prednost koju u političkom ratu ima (stotine medija, zloupotrebljeni državni fondovi i represivni aparat, mafija).

Dugo je i bilo tako, a onda su ga studenti pogledali u oči. Kada je otpočeo mirnodopski građanski ustanak koji su poveli, prvo ga je bagatelisao polazeći od svog prethodnog iskustva sa povremenim iskrama otpora koje su se brzo gasile; onda je shvatio da je u ogromnom problemu. Ni on, Alek-baba, niti njegovih 40 ključnih i hiljade drugorazredni i trećerazrednih razbojnika, ne znaju šta će. Mućkaju glavama kolikogod mogu, ali ništa. Nije stvar do broja glava već onoga što je u njima. 

Zato je njegov istrošeni manipulativni pristup i u novonastalim okolnostima otužno nepromenljiv. Studenti imaju pozitivan imidž u najširoj javnosti, pa Vučić pokušava da izmisli svoje studente (besposličare mlađe od 30 godina, unajmljene da glume studente, iako uglavnom nisu videli ni bofl univerzitete tipa „Megatrend“-a). Građani se gnušaju nasilja koje SNS partijski jurišnici vrše nad omladinom, pa onda Alek Bezočni uz pomoć svojih fekalo-medija slikovito iskonstruiše, da školarci biju batinaše. 

Stare, glupave režimske igre Vučić intenzivira ovih dana u strahu od masovnog okupljanja naroda u Beogradu 15. marta. Stotine hiljada ljudi je izašlo na ulice Niša, da izraze nezadovoljstvo opskurnom Vučićevom vladavinom. S druge strane on nije u stanju, uz sve ono sa čim raspolaže, ni desetine hiljada statista da dovede tamo gde organizuje svoje imitatorske manifestacije

Stoga sada, širenjem atmosfere straha i nasilja, i forsiranjem „očekivanja“ da će se nešto strašno desiti pomenutog martovskog dana (nakaradno nazvanog „Dan D“), pokušava da destimuliše još veće okupljanje građana u Beogradu od onog u Nišu. Ne znači da će ono označiti kraj njegovog terorisanja Srbije, ali svakako doprinosi da brzo stignemo do toga, pa Alek-baba još napadnije radi ono što jedino ume.

Neka nas to ne plaši. Stotine hiljada ljudi na ulicama Beograda garant su da ono što nagoveštava ne sme da uradi. Ma kakvo vanredno stanje ili masovna represija! I on zajedno sa svojim kriminalcima i pretorijancima (radi se o malom delu policije i vojske) to dobro zna. Udar na takvu masu imao bi nekontrolisano eksplozivan efekat. Mirni protesti od strane režima bili bi pretvoreni u nasilne, sa opasnim ishodom za njega.

Vučić nije kreativan ali nije ni kreten; beskrajno je pokvaren. Nije haj-tek Kinez iz treće decenije 21. veka, ali jeste lukavi kineski nakupac iz 90-ih godina 20. stoleća. Iako preti izazivanjem građanskog rata i glumi totalno agresivnog ludaka (to nije iako je uistinu granično poremećen), tek potpuno prljavo-propagandno deluje kako bi potkopao očekivani veličanstveni skup građana 15. marta. 

Ako u tome ne uspe – a siguran sam da neće – ništa mu drugo neće ostati nego da podvije rep i proba da kupuje još neko vreme jeftinim lažima i projekcijama. Sve dok se njegov režim, razjedan maestralnim pasivnim otporom, ne pretvori u prah i pepeo. Taj trenutak nije više daleko (ako i ne nastupi već za koji dan), samo ne smemo Vučiću da dopustimo, nasedanjem na njegove  provokacije, da ono što je neizbežno, još  relativno dugo odlaže.

Zato se dostojanstveno, u duhu onoga što predlažu studenti, okupimo u Beogradu 15. marta i recimo definitivno „ne“ – sa rokom trajanja koji se ne svodi samo na jedan dan – vampirskom režimu koji isisava krv Srbiji. Kako kažu Kinezi: „Kada hiljade ljudi veruju u glupe stvari, one i dalje ostaju glupe, ali kada hiljade njih veruju u nešto pametno i rade tome u prilog, to će sigurno pobediti“! 

Mafijaški imitator Vučić je već prošlost, samo se sa tim još nije pomirio, ali ubrzo će, ovako ili onako, morati. Dobronamerni građana ove zemlje, na čelu sa studentsko-profesorskom avangardom, promišljeno i dosledno rade u prilog toga!

Dragomir Anđelković