Brus Li iz SNS sokaka

Kad bivši predsednik koji je Srbijom suvereno vladao 14 godina kaže kako bi očas posla razoružao desetoricu ljudi sa uperenim pištoljima i da mu to ne bi bilo prvi put, onda moramo svi da se zapitamo kao narod, kako smo dozvolili uopšte da takva osoba o bilo čemu odlučuje. Ako tome dodamo da mu je Putin u svom stanu svirao klavir u ponoć na uvce, da ga je Makron više puta vodio da mu pokaže spavaću sobu, da mu je Ustav odjednom postao najvažnija stvar na svetu, a kršio ga je tri puta dnevno, da se hvali time kad mu lični siledžija navodno kaže kako nema koga da bije od tih blokadera koliko su jadni, sve to su ozbiljni signali za hitnu hospitalizaciju bilo koje osobe, a kamoli one koja predvodi SNS listu. Čudi me da niko iz SNS nije reagovao, makar Lončar bi morao, jer ovako glasači naprednjaka mogu steći pogrešan utisak da ih predvodi opasan ordinarni ludak koji se u svojoj bestijalnosti ničeg ne stidi. Jedno vreme se poistovetio sa Džordanom, pa sa Mesijem, a kako mu se politički kraj približava postao je Brus Li iz Sns sokaka. U svojoj svakodnevnoj kampanji odavno je prevazišao priče lokalnih pijanaca okupljenih ispred prodavnice.

Koliko zaista vere imaju u njega možda najbolje govori lista pomilovanih gde za sada nezvanično ordiniraju Rodoičić, Vesić, braća Stajić, Hrkalović, Kokeza, Grčić…, jer očigledno nisu mu dozvolili da ode sa funkcije dok to ne uradi. Ali postavlja se pitanje, ko će njega mučenika pomilovati kad stignu rezultati 25. oktobra. Koliko je preplašen mogućnošću da izlaznost bude taman onakva da sigurno gubi izbore naredio je svojim čaušima u medijima da pozivaju goste koji će stalno ukazivati na moguće nasilje koje će se navodno dogoditi 25. oktobra, kako bi zastrašivali narod da odustane od namere da izađe na birališta. Slična akcija se sprovodi u svetu sa srpskom dijaporom da bi se na različite načine onemogućili da izađu na birališta i po procenama samog Vučića glasali za studentsku listu.

Umesto antirežimskog fronta što bi bilo prirodno s obzirom na 14 godina kriminalne Vučićeve vlasti, stvorio se antinarodni i antistudentski blok na čelu sa SNS i njihovim vernim satelitima. Drugim rečima, svi koji su na čudesan način stekli pravo da učestvuju na izborima su protiv studenstke liste i sopstvenog naroda koji ih podržava. Zaista za anale političkog besčašća.

Važan šraf u tzv. autentičnoj desnici kaže da im nije važno da li će preći cenzus već idu na izbore kako bi razbili one koji su napravili lošu atmosferu u društvu, a to su “boljševici” okupljeni oko “tzv studentske liste”. Još važniji šraf na tzv. pro EU listi kaže da su spremni da podrže manjinsku vladu studentske liste, ali ne bezuslovno. I to posle skupa koji su organizovali u Kragujevcu gde su uspeli da okupe nešto malo više od 50 ljudi računajući i kandidate sa liste. Zbog njih takvih ljudi će, nažalost, ozbiljno zamrzeti Evropu, kao i zbog tzv. autentične desnice Rusiju.

Ako išta pravedno bi trebalo da se desi tog 25. oktobra, to je da ih narod bezuslovno, jednom za svagda, pošalje na đubrište istorije zajedno sa SNS mafijom. Za to je potrebno samo da se pojavite na biralištima i zaokružite broj 3! I ništa više. Zbir tih glasova omogući će nam da otetu i zarobljenu Srbiju oslobodimo i ponovo s ponosom pred celim svetom kažemo ovo je zemlja za nas.

Studenti pobeđuju, ali neophodna je podrška svih. Zato svi na birališta, jer 3 je jedini spas za sve nas!

Srbija ili mafija? Nikad jednostavnije.

Srđan Škoro

Srđan Škoro

Rodio sam se 17. maja 1963. godine u Beogradu, gde sam se i školovao. Magistar sam istorijskih nauka sa prijavljenim doktoratom. Za novine pišem od svoje 14 godine. U novinarstvu sam prošao bukvalno sve, od novinara, preko urednika, do glavnog urednika. Oprobao sam se i kao radio novinar.

Autor sam knjiga “Vučić i cenzura” (dva izdanja) i “Pobuna” kojima nije bilo dozvoljeno da budu u slobodnoj prodaji. Odslužio sam vojni rok 1981. godine u Aleksincu. Nisam osuđivan. Oženjen. Ne pripadam nijednoj političkoj stranci, ni terorističkoj organizaciji. Već godinama sam na Birou za nezaposlene i pitam se dokle će tu da me trpe još.

Borbu protiv Vučićevog režima i svih njegovih slugu i pomagača shvatam kao moralno, a ne ideološko pitanje. Ćutanje na sve ono što nam se događa u društvu i državi doživljavam kao izdaju. Uvek sam se borio o svom trošku i na sopstvenu štetu. Mentalna higijena i istinski otklon od ove i ovakve vlasti je nešto što posebno cenim.


Moja biografija još se piše i čeka pravi epilog.