Kao što sam i najavio, mlađani gradonačelnik je u emisiji MAT BN televizije potvrdio da je performansima u Banjaluci zvanično počeo novu kampanju za dvije funkcije, prvo predsjednika PDP-a a potom kandidata opozicije za predsjednika Republike Srpske. Ne samo da je spremna kandidatura već i taktika, a mlađani revolucionar i gradonačelnik otkrio je da je ključ pobjede u nespavanju.
„Spavaću manje, ustajati ranije i više raditi na terenu, obilaziti Republiku Srpsku i graditi odbore, a u Banjaluci imam tim predvođen Nebojšom Drinićem i Kresojevićem koji će da radi veliki posao,“ parafraziram pobjedonosni usklik Stanivukovića. Iako je ljetos na sjednici Predsjedništva PDP-a usvojena odluka da Stanivuković neće biti kandidat za predsjednika PDP-a, dogovoreno da Borenovića naslijedi Igor Crnadak, a da zauzvrat se podrži njegova kandidatura za gradonačelnika Banjaluke, posle izbora Borenović i Stanivuković su pogazili dogovor i riječ, što je njihov poznati manir u ponašanju, a odlazeći predsjednik odradio je na terenu posao po odborima i po svemu sudeći, kako stvari sada stoje, protivkandidat Nenad Vuković nema puno šansi.
Kao i proteklih dana, Stanivuković nije pokušao da odgovori ni na jednu moju diskusiju i tekst, pokuša nešto da opovrgne i demantuje a činjenice su neumoljive. Pune četiri godine on je bio servis i bankomat Dodikovih i SNSD-a, napunio im bisage do vrha namještenim tenderima i poslovima za prvu familiju i tajkune bliske vlasti, od porodice poslanika SNSD-a Ilić, Korićanca i Mladena Milanovića Kaje, koji su dobili desetine miliona maraka tendera i poslova od grada Banjaluke, do kuma Mile Radišića, Igora Dodika i Prointera, kome je dao dozvolu da gradi oblakoder u centru grada.
Stanivuković godinama nije smio da pisne niti spomene Dodikove, ućutao se, sakrio porodično stablo sa dvorskim firmama i prestao da kritikuje vlast, tvrdeći da je postao mudar i sazreo, a onda preko noći odjednom napravio zaokret, vratio se na fabrička podešavanja, postao ponovo „opozicionar“ koji tobože napada vlast i izjavio da je bio naivan protekle četiri godine, te izrazio želju da bude lider opozicije.
Stiče se utisak da je sve već dogovoreno, jer su čelnici, načelnici i gradonačelnici SDS-a, od Vukote Govedarice, Marinka Božovića do Milana i Đorđa Milićevića, kao i Jelena Trivić sa svojim pristalicama, došli ispred Narodne skupštine Republike Srpske na skup koji je Stanivuković organizovao i tako mu jasno dali podršku za kampanju koju će voditi naredne dvije godine.
Stanivuković je javno potvrdio ambiciju da i formalno bude kandidat za predsjednika Republike nakon što ga proglase za lidera PDP-a, a ostaje da se vidi da li će SDS kandidovati Ljubišu Petrovića, koji sada djeluje kao dio tandema sa Stanivukovićem, ili Milana Milićevića, Marinka Božovića… Ono što me čudi je velika podrška Stanivukoviću od strane SDS-a uprkos činjenici da je pred izbore smijenio sa funkcije izvršnog direktora Vodovoda predsjednika Gradskog odbora SDS-a Banjaluka Željka Raljića, ucjenjivao i pritiskao članstvo zbog čega SDS prvi put od 1990. godine nema odbornika u Banjaluci.
Kao i svaki put do sada, od nas se vjerovatno očekuje da prihvatimo dogovoreno i svršen čin, bezrezervno podržimo kandidate. Mi ne verujemo u iskrenost brzih preobražaja i naše je mišljenje da ključnu kandidaturu nikako ne može da dobije neko ko je godinama bio sluga i poslušnik Milorada Dodika, odrađivao za režim sve poslove i zadatke, minirao opozicionu priču, nastojao da potpuno uništi SDS i opoziciju u Banjaluci, koja nije pod njegovom kontrolom, opstaje na vlasti političkom korupcijom i trgovinom, kopirajući Dodikov način vladanja.
Nebojša Vukanović
