Vreme je za kraj (geo)političkog glumatanja

Naš politički život se već dugo zasniva na prevarama. Ako oni koji predvode Studentsku listu stvarno žele da na bolje promene Srbiju, moraju pomenuto korenito da odbace, odnosno da u sveobuhvatne reforme krenu od uvođenja principa argumentovane, na istini zasnovane, otvorenosti.

Drugim rečima da insistiraju da se državna politika ubuduće bazira na jasnom iznošenju stavova, kako bi se transparentno i blagovremeno raščišćavalo šta se može a šta ne može. Bolje je ne ulaziti u aranžmane nego se varati i lagati u njima.

Da rečeno konkretizujem u kontekstu odnosa sa EU!

Marta Kos, EU komesarka (ministarka) za proširenje, čestitala je Studentskoj listi na izbornoj pobedi. Zatim je dodala: „Za Srbiju može da počne novo poglavlje. Vrata Evropske unije su otvorena i spremni smo da zajedno krenemo napred“. Tu nastaje problem!

Program Studenske liste po pitanju Kosova je eksplicitno jasan. „Borićemo se za očuvanje Kosova i Metohije u sastavu Srbije, u skladu sa Ustavom Republike Srbije i Rezolucijom 1244. Dosledno ćemo se protiviti jednostrano proglašenoj nezavisnosti tzv. Republike Kosovo i nećemo dozvoliti njeno učlanjivanje u međunarodne organizacije. Procesuiraćemo sve odgovorne predstavnike režima za sva potencijalna krivična dela u vezi sa sklapanjem i sprovođenjem neustavnih sporazuma na štetu Srbije: svi sporazumi moraju biti podvrgnuti proceni ustavnosti, a neprihvatljivo je sprovođenje bilo kakvih neustavnih odredbi bilo kog zaključenog sporazuma“.

Stav EU po istom pitanju je takođe nedvosmislen. Posle Vučićevog veleizdajničkog prihvatanja Francusko-nemačkog plana početkom 2023. godine, on je ugrađen u Pregovaračko poglavlje 35. Bez njegovog zatvaranja od strane Srbije nema nama prolaska kroz, navodno, otvorena EU vrata. A pomenuti plan u svom 1. i 2. članu predviđa da Beograd ubuduće reguliše odnose sa Prištinom na osnovu Povelje UN, što znači da se očekuje da prizna lažnu kosovsku državnost. Uz to članom 4. Srbiji se nalaže da se ne protivi ulasku Kosova u sve međunarodne organizacije (znači i u UN).

Ono što je Studentska lista – krajnje pohvalno sa patriotskog i ustavobraniteljskog stanovišta – proklamovala i ponudila građanima, kao što smo videli, ne da nije u skladu sa zahtevima EU, već podrazumeva i mnogo radikalnije mere. Tu spada odbacivanje Briselskog sporazuma 1 iz 2013, Briselskog sporazuma 2 iz 2015 i još nemalo drugoga što će sigurno biti ocenjeno kao neustavno čim počne (ako stvarno dosledno počne) da funkcioniše pravna država.

Kako onda prevaziđi te naizgled nepremostive razlike od kojih zavisi da li će Srbi stvarno kretati EU putem napred ili ćemo nastaviti da se varamo i glumatamo sa Briselom, po principu mi kao idemo ka pomenutim kapijama a stojimo u mestu, dok oni kao stvarno hoće da nas prime, iako su zapravo zamandalili dveri?

Glumatanje nam ne treba jer dok god ne izađemo iz muljatorskog blata, spoljnopolitičkog ili unutrašnjeg i nije bitno, neće nam biti bolje. Da bismo bilo šta reformisali u trulom sistemu – da to ponovim – moramo da napustimo model dosadašnjeg političko-prevarantskog ponašanja. On se iz jedne sfere projektuje na ostale. Teško je očekivati da ćemo suzbiti kriminal i korupciju, urediti pravosuđe i policiju, a da nam na drugoj strani laž i dalje bude u tronu.

Zato je bitno da čim bude formirana nova vlada od strane predstavnika Studentske liste, ona otvoreno prezentuje predstavnicima EU svoje programske, kosovske i druge, nacionalne stavove. Ne sme da bude laži ili prevare, neka stvari budu jasne.

Ako Brisel stvarno želi Srbiju u redovima zajednice koju oličava, onda je važno da mu bude jasno da je za to jedini put da vrati kosovske standarde koji su za nas važili pre promene Poglavlja 35, što znači da se od nas očekuje normalizacija odnosa sa Kosovom, ali bez insistiranja na legalizaciji njegove secesije. U tim koordinatama mogu da se traže razna funkcionalna rešenja, uporedo sa rešavanjem drugih pitanja bitnih za naše EU integracije.

S druge strane ako EU insistira na Francusko-nemačkom planu, što mi deluje da će biti slučaj, onda da se međusobno više ne foliramo već da se usredsredimo na ono što je obostrani interese. I Briselu i nama objektivno odgovara da Srbija postane uređena država i tu je dobrodošla asistencija EU činilaca. Takođe, međusobna ekonomska saradnja i bez težnje ka članstvu u EU po svaku cenu, može da se unapređuje u raznim sferama.

Bolje na sve te i druge „čiste“ oblasti da se usredsredimo nego da se varamo oko spornih pitanja od kojih zavisi naše članstvo u EU, te da bauljajući po mraku dođemo do kraja slepe ulice bez šanse da iz nje izađemo bez nepotrebnog gubitka energije i vremena.

Druga opcija za nastavak EU integracija osim pomenutog, blagovremenog i plodotvornog, raščišćavanja stvari, jeste nastavak Vučićeve politike zaluđivanja i propagandnog prepariranja građana Srbije. To bi značilo da se od strane nove vlasti i dalje udara u kvazi-patriotske bubnjeve, a nastavi se veleizdajnička politika koju očekuje Brisel.

Siguran sam da i na Studentskoj listi a tim pre oko nje, i te kako ima onih koji su na to spremni. Samo pogledajmo koje partije su se tu sjatile (od Zeleno-levog fronta i Lige socijaldemokrata Vojvodine, preko Demokratske stranke, do Pokreta slobodnih građana).

Analizirajmo njihove stavove oko Kosova, odnosno ko je sve javno podržao Francusko-nemački plan koji je, kao što smo videli, totalno u koliziji sa programom liste koju su, gle paradoksa, ti faktori takođe podržali. Verovatno misle da će patriotsku frakciju Studentske liste delom eliminisati, a parcijalno staviti pod svoju kontrolu i gurnuti u pravi plan da ona jedno (nacionalno prihvatljivo) priča dok bi oni radili drugo (veleizdajničko).

Da tako ne bi bilo, odnosno da pomenuti ne bi trošili našu budućnost – i to ne samo po nacionalnim pitanjima već i kada se radi o reformi sistema na koju možemo da se usredsredimo uz pomoć Brisela i ako ne idemo u EU – generišući svojim zakulisnim radnjama nove podele i parališuće sukobe u našem društvu, na potezu su oni na Studentskoj listi koji oličavaju duh patriotske i demokratske otvorenosti.

Akademik Radomir Saičić je, stiče se utisak, baš takav. Jasno i glasno je istakao da je za Studentsku listu Kosovo i Metohija privremeno okupirana teritorija, kritikovao je lažni SNS patriotizam i naglasio je potrebu da se na miroljubiv način odlučno borimo za naše nacionalne interese.

To mora bez ikakvog okolišenja da bude pretočeno u pregovaračku platformu nove vlade na osnovu koje bi bio otvoren dijalog sa Briselom oko mogućeg okvira u kojem će biti građeni odnosi Srbije i EU.

Ako se to ne desi, žuto-sorševska partijska ali i NVO konfederacija koja se prišljamčila Studentskoj listi, pre ili kasnije, uz pomoć svojih evroatlantskih mentora, zabiće nož u leđa njenom nacionalnom delu, ali i većini građana koji su je podržali a žele nacionalno koliko i demokratsko oslobođenje Srbije.

Samo forsiranim delovanjem na bazi svih, kako nacionalnih tako i drugih proklamovanih principa, na krilima trenutno velike narodne podrške, dobronamerni činioci Studentske liste mogu da se zaštite od zakulisnih, prevarantskih igara koje već dugo gledamo na našoj političkoj sceni. I da onda stvarno učine nešto dobro za srpski narod.

Saičić i ljudi njem slični koji će, nadam se, biti u novoj vlasti, stvari moraju da isteraju na čistinu jer u mutnom će politički postradati i oni, i ideje koje zastupaju, a dobre su za našu naciju. Mrak je saveznik kvislinga kojih ima u i oko SL a ne samo u SNS kartelu, a svetlost je prijatelj nacionalno odgovornih ljudi kojih takođe i te kako ima u pobedničkom taboru, a stvarno žele boljitak Srbije!

Dragomir Anđelković