Finalnom utakmicom Španije i Argentine završeno je Svetsko prvenstvo u fudbalu. Španija je novi šampion. Potpuno zasluženo. „Crvena furija” je u svemu apsolutno nadigrala rivala, ali su nadmoćnost realizovali tek u produžetku (1:0). Argentince su „vile pronosale” u regularnih 90 minuta, a kako su igrali potvrđuje činjenica da nisu nijednom ozbiljnije zapretili rivalu.
Nema dileme da je ovo bio najsramniji Mundijal u istoriji. Ljudi kojima je novac i profit jedino merilo uspešnosti zadovoljno trljaju ruke. Ostalo nije ni važno. Za igru se ne mari, lova je centru pažnje. Tome je podređeno sve pa i Mundijal. Živimo u vreme kada se sve gleda kroz cifru na računu. Jadno i bedno je ono što FIFA čini za fudbal u svetu. Kod njih etika nije u modi.
Svetsko prvenstvo je odigrano pod najnepoštenijim političkim režimom još od Montevidea 1930. godine. To kroz šta je prošla reprezentacija Irana još nije viđeno. Iranci su zbog problema s vizom boravili u Meksiku, a igračima je dopušteno da uđu u SAD samo za utakmice, nakon čega su odmah morali da se vraćaju preko granice. Delu delegacije su u potpunosti odbijene vize za ulazak u SAD. Navijačima Gane nije prihvaćeno 89 odsto zahteva za vizu. Najveći kritičari čak tvrde da je i kompletan žreb bio dirigovan pa se tako desilo da se među 16 najboljih plasiraju i svi domaćini Kanada, SAD i Meksiko.

Omar Artan najbolji afrički sudija za 2025. godinu nije ni mogao da sudi na Mundijalu. Somalijac je uredno dobio vizu, ali mu je jednostavno zabranjen ulazak u SAD. Po prvi put u istoriji se desilo i to da se telefonskim pozivom direktno iz Bele kuće od Donalda Trampa suspenduje crveni karton pa je Amerikanac Bolagun igrao protiv Belgije. Infantino i Tramp su u sred Mundijala promenili pravila. Nečuveno i nezapamćeno.
Do sada je fudbal igran po dva poluvremena, a ovaj put po četiri četvrtine slično košarci. Uvođenje takozvane „pauze za hidrataciju” u potpunosti je izmenilo igru, a „bombardovanje” gledalaca reklamama je oduzelo draž igre što fudbalu menja suštinu i sadržaj. Profit i bezbrojne reklame za „opštu sreću čovečanstva” su preuzele primat u odnosu na samu igru.
Posebna priča je očajno suđenje, a i nova lopta sa čipom. Svi se slažu sa konstatacijom da suđenje nikada nije bilo gore. Dug je spisak svih spornih odluka na ovom Mundijalu. Fudbal može da postoji samo onda dok publika veruje u pošteno suđenje i ravnopravan odnos rivala. Uvođenjem VAR-a je na dobrom putu da dovede dotle da će u budućnosti Golijat redovno da pobeđuje Davida. To se najbolje videlo na utakmici Argentina – Egipat kada je afrička selekcija drastično oštećena. „Gaučosi” su inače favorizovani kao nikada dosad.
Čudan je bio i navodni čip koji je po prvi put instaliran u loptu. Reaguje na vlas kose fudbalera, a ne oglasi se kada lopta zakači sajlu iznad terena i padne pred noge fudbaleru, pa iz te akcije bude postignut gol. Uglavnom čip po svemu sudeći reaguje samo u korist favorita i profita. Kakav li će tek cirkus biti ako prođe ideja da se broj učesnika poveća na 64.
O užasnoj i skandaloznoj nagradi za mir dodeljenoj Donaldu Trampu smo već dva puta pisali. Dug je spisak njegovih nepočinstava u minule dve godine. Kao što rekosmo „Mahatma Gandi sa narandžastom fizurom”. Besramni Đani Infantino koji po ponašanju čak nadmašuje svoje prezime i FIFA su učinili apsolutno sve da se Svetsko fudbalsko prvenstvo 2026. pretvori u najsramniju sportsku manifestaciju ikad održanu. Predsednik krovne svetske kuće fudbala spreman je da zarad profita do kraja uništi jednu lepu igru.
Ima tome petnaestak godina kada mi je Ivica Osim u jednom intervjuu rekao: „Veliki novac i treneri će ubiti fudbal”. Za trenere ne znam, ali da je sama igra sve više podređena profitu to je već sasvim jasno. Taj trend se video i na ovom Mundijalu. Za ulaznice na većini utakmica trebala je hrpa para, a za samo polufinale i finale čitavo bogatstvo. To više nije igra sa sirotinju, a samim tim ni fudbal više nije ono što je bio.
Milorad Bjelogrlić