Cela situacija oko izraelsko-iranskog rata je višesložna i višedimenzionalna, ali ne očekujem da to eskalira u direktan svetski sukob i poprimi razmere neke globalne katastrofe, ističe Vladislav Jovanović.

Bivši jugoslovenski diplomata i ministar spoljnih poslova Savezne Republike Jugoslavije smatra da bi trenutni sukob dve najuticajnije države Bliskog istoka, otpočeo nakon napada Izraela na Iran 13. juna, koliko god delovao žestoko, razarajuće i užasavajuće, trebalo da bude “u koordinatama regionalnog rata”, i pod kontrolom velikih sila, pre svih SAD, Ruske Federacije, NR Kine… koje, kako kaže, ne bi dopustile da im bilo koji “mlađi partner” određuje pravac njihovih interesa i, samim tim, budućnost sveta.

“Nisam preplašen da bi ovaj, kako vidim, epizodni rat između Izraela i Irana mogao da se pretvori u trajno stanje ili okidač za direktni sukob velikih sila. Interesi većih i značajnijih zemalja od Izraela – Amerike, Rusije, Kine i Indije – jesu iznad Izraela, koliko god Izrael bio neustrašiv i delovao nepokorno. Mislim da će se ta situacija držati pod kontrolom, da će imati jednu početnu žestinu, ali da se neće dozvoliti da se pretvori u sukob širih razmera, kao ni u dugotrajno stanje, kakav je sukob u Ukrajini (četvrta godina). Ovde bi trebalo da se završi brže”, rekao je Jovanović za portal “Simptom”.

On dodaje kako je reč o svakako provokativnom incidentu Izraela sa ciljem “da se izrežira jedna drukčija situacija od one koja je bila planirana kada je novi-stari predsednik Amerike Donald Tramp došao na vlast”.

“Tramp je očigledno hteo da američke interese brani ekonomskim sredstvima i dogovorom o podeli interesa sa nekim sebi ravnim velikim zemljama. Npr. Rusijom, kao zemljom sa kojom nema nekih velikih problema, a ima puno dodirnih interesnih tačaka itd. Sada se pojavljuju pojedinačni slučajevi, poput ovog izraelskog, koji pretenduju da budu svetski. Izrael ima svoj interes koji je u dobroj meri usaglašen sa američkim ali to ne važi u potpunosti”, objašnjava diplomata, dodajući da je izraelska politika “pomalo inspirisana starozavetnim sistemima taliona, što, ističe, niti je racionalno niti u saglasnosti sa sadašnjim vremenom”.

Na pitanje šta bi mogao biti stvarni, neproklamovani cilj Izraela u operacijama protiv Irana, Jovanović kaže da premijer Benjamin Netanjahu “igra na kartu ‘la banka’ i rizikuje da ga SAD ne podrže”.

“Dok se Donald Tramp premišlja i okleva, tj. ne odlučuje da saučestvuje u koracima koje Izrael vodi prema Iranu, Netanjahu pokušava da ‘pozavršava’ što veći broj poslova, da potencijalno isključi Iran iz perspektive dobijanja atomskog oružja, i to na duži rok. To bi verovatno bio cilj Izraela iako nije javno objavljen ali bi bilo zadovoljavajuće ako se u tome uspe, za npr. nedelju-dve. Međutim, pitanje je da li može to da obavi i deluje da to nije lako izvodljivo ili uopšte mogućno”, smatra Jovanović.

JAVNA TAJNA DA IZRAEL IMA ATOMSKU BOMBU, ŠTO NIKO NIJE DOVEO U PITANJE

Dalje, ističe da premijer Izraela Benjamin Netanjahu “očigledno deluje iz nekih biblijskih dubina”, nastojeći da Izrael osigura od “svake moguće realne ili imaginarne pretnje”.

“Iran se našao kao zemlja koja pretenduje da ima pravo na korišćenje nuklearne energije u miroljubive svrhe. To je dozvoljeno pod uslovom da na neki način bude striktno kontrolisano od strane Međunarodne agencije za atomsku energiju i pod kontrolom velikih sila. To nikome ne može biti osporeno pošto sve zemlje imaju pravo na korišćenje tog izvora energije u mirnodopske svrhe. S druge strane imamo nastanak nekih nuklearnih zemalja odranije, sa pripajanjem nekih novih kao što je Pakistan, ranije Indija, a tu je i Izrael. Svi znaju da Izrael ima nuklearnu bombu u nemalim količinama, ali ta država to negira i ne priznaje, što niko ne dovodi u pitanje; niko nije ni zatražio istragu da se utvrdi da li to sadrži i potencijalnu opasnost za mir i bezbednost u regionu i šire”, ukazuje diplomata, napominjući da je i te kako očigledan nejednak odnos i tretman: za Izrael, kaže, važi jedan, blagonaklon pristup, u pogledu atomske energije i u vojne i u civilne svrhe, dok se za Iran to strogo ograničava na miroljubive ciljeve.

SITUACIJU KOMPLIKUJE ODNOS IRANA SA RF I NR KINOM

S obzirom na multilateralne inicijative kojih je Iran deo, upitan koliko to situaciju usložnjava, Jovanović kaže da to može da zakomplikuje stvari, ali ne preterano, već “do kontrolisane mere”.

“Tačno je da Iran nije sam, član je BRIKS-a, u tesnim ekonomskim vezama sa Rusijom i još tešnjim sa Kinom. Kina najveći deo nafte uvozi iz Zaliva koji Iran može da zatvori kao odgovor na nametnuti rat. Takođe, imamo blisku vojnu saradnju Rusije i Irana, a moguće i Irana i Kine, sa čime Amerika mora da računa, dok Izrael to ne uzima tako striktno u obzir. Bilo kako bilo, lično ne verujem da će ovaj opasni incident, koliko god bio zastrašujući, da se nametne kao izvorište svetske krize ili nekog, ne daj bože, velikog svetskog rata, na šta mnogi ukazuju”, zaključio je Jovanović.

Simptom/M. M.