Evropska komisija (EK) je poručila Vučiću da je 9. maja prešao crvenu liniju posetom Moskvi i prisustvom na vojnoj paradi povodom obeležavanja osamdeset godina od kapitulacije Trećeg rajha.

U saopštenju Pres službe EK stoji da je, dok traje rat u Ukrajini, nedopustivo da zemlje kandidati za članstvo u EU održavaju normalne odnose sa Putinovim režimom. A da ono što je oficijelni Beograd u vezi sa tim uradio uprkos upozorenjima, ne bi imalo po njega negativne posledice, od Srbije se očekuje da što pre „uverljivo dokaže svoju stratešku orijentaciju ka EU” i da „jasno pokaže privrženost evropskim vrednostima“.

Da smo naivni, posle ovoga ne bi nam ostalo ništa drugo nego da kažemo: neverovatno!

Vučić Srbijom duže od decenije vlada autokratski, neskriveno gazeći Ustav i zakone, te skoro pa jednako otvoreno šurujući sa kriminalnim grupama, oslanjajući se i na paravojne formacije iza kojih one stoje (setimo se samo dešavanja 15. marta na protestima u Beogradu). Ukratko, na pragu EU je stvorio kartel-diktatorski model vladavine.

Sve to godinama – pa i od kada je otpočeo građansko-studenski mirnodopski ustanak –za EK nije nepremostivi problem. To nije gaženje „evropskih vrednosti“. OK, priznaju briselske birokrate, postoje neki sistemski nedostaci u Srbiji, ali njih ne smatraju dovoljnim da bi Vučićevo ponašanje ocenili kao skretanje sa tzv. „evropskog puta“. Kamoli kao nešto gore od toga.

Valjda je time što je, sa stanovišta Ustava Srbije, izvršio kosovsku veleizdaju, kupio ono što se u srednjem veku zvalo indulgencija („oproštajnica greha“ koju je od katoličke hijerarhije mogao da dobije onaj ko je za to bio u stanju da izdvoji veliki novac). Radi toga zvanična EU okreće glavu od Vučićeve diktatorske unutrašnje politike. No, sada je predsednik Srbije sa uzurpatorskim sklonostima, očito, povukao geopolitički potez koji nije pokriven starom indulgencijom pa traže da „kupi“ novu!

Koga je u Briselu briga za građanska prava Srba? Očito nikog iz redova establišmenta. Ali je zato on jako zabrinut kada se i najmanje ugrožavaju strateška i propagandna stremljenja tzv. evroatlantske elite koja i dalje ima ključnu ulogu u EU. Stoga sada Vučiću prete packama dok očekuju da nešto brzo uradi po volji gospodara, kako bi dokazao svoju kvislinšku lojalnost.

Demokratija nije, ma koliko se u Briselu u nju kleli, namenjena Balkancima. Bili oni u okviru EU ili ne. To najbolje možemo da vidimo po nameštanju izbora u Rumuniji, u režiji vođstva Evropske unije, a na osnovu realizacije njihovih lokalnih (rumunskih) izvršioca.

Prvo su poništeni izbori održani u novembru 2024. godine, pod krajnje sumnjivim izgovorima (npr. mešanje izolovane Rusije koja je neshvatljivo pasivna i u Srbiji gde je mnogo popularnija nego u zemlji balkanskih Romana), jer je bilo jasno da će u drugom krugu pobediti suverenistički orijentisani Kalin Đorđesku.

Pre neki dan je, posle mnogo ozbiljnijih pripremnih radnji prethodnim iskustvom poučenih evroatlantskih mešetara, napakovana pobeda njihovom rumunskom kandidatu (Nikušor Dan) nad njegovim nacionalno-emancipatorskim protivkandidatom (Đorđe Simion). Sve prognoze su do zadnjeg trenutka pokazivale da će ishod biti drugačije, ali, navodno, preko noći su presudili glasovi dijaspore. Nije teško razumeti o čemu se radi!

Očito, bitno je da Srbi, Rumuni, Bugari, Grci i drugi iz našeg okruženja, čine ono što se (geo)politički naredi iz Brisela. Ako njihovi vlastodršci tako postupaju, onda su demokrate makar podsećali na latinoameričkog kartel diktatora Manela Norijegu. Opet, ako su geopolitički i najmanje samovoljni, tada se smatra da su se ogrešili o „evropske vrednosti“.

Sramno, ali krajnje otrežnjujuće, osim za one koji su od evroatlantskog propagandnog pijanstva već izgubili pamet ili su pak deo EU interesne zajednice u Srbiji (ništa bolje od SNS bande, a često sa njom ovako ili onako i povezane).

Sve to imajmo u vidu kada se pre ili kasnije budemo opredeljivali na nekim izborima ili na drugi način u ovim burnim vremenima iznova i iznova politički angažovali!

Cilj mora da nam bude rušenje Vučićeve diktature i kada se radi o njenim nacionalnim i geopolitičkim nedelima, koliko i o unutrašnjim mračnim tekovinama. A ne da nas neko prevari da se rešimo jednog EU kvislinga da bi njegov antisrpski i ništa manje nedemokratski posao nastavile, neke nove (ili stare ali nove kada se radi o upravljanju državom), još moralno za veliki deo nacije neistrošene, briselske sluge!

Dragomir Anđelković