Mnogo je ozbiljnih argumenata zašto na vanrednim izborima treba podržati Studentsku izbornu listu, a ne praviti uobičajene stranačke kombinacije. Evo nekoliko njih:
STUDENTI SU TO ZASLUŽILI
Ako je neko protresao ne samo vladajući režim već i kompletan sistem, ako je neko vratio osmeh na lice ljudima u Srbiji i nadu u političke promene, ako je neko pokazao i hrabrost i kreativnost i spremnost na žrtvu – onda su to Studenti u blokadi. Zato zaslužuju da dobiju naše poverenje da ovu borbu predvode do kraja onako kako su oni to osmislili.
JEDNA LISTA PROTIV LOJALISTA
Kompletna vlast će se naći na jednoj izbornoj listi da bi na taj način pokušala da sabere svaki preostali glas. Da bi se stvorila referendumska atmosfera i pojednostavio izbor za svakog birača u Srbiji, da bi svakome bilo jasno da biramo između SVI MI ILI ONI, potrebno je da postoji samo jedna i jedinstvena opoziciona izborna lista. Kako god da je stranačka opozicija napravi ta lista ne može da pobedi vlast (da smo to umeli uradili bismo do sada), ali ako tu izbornu listu koja će izaći na megdan vladajućem režimu sastave i podrže Studenti u blokadi – ona može da pobedi, iz prostog razloga što su studenti danas nosioci novog duha i snage za političke promene, što im se veruje, što vlast nema načina da ih medijski kompromituje iako su sve pokušali, što su se mudro ogradili time što nemaju lidera i što – jednostavno rečeno – mladost uvek pobeđuje.

NOVI LjUDI
Dugo se u narodu mogla čuti kuknjava da su na političkoj sceni samo stara i istrošena lica, što je tačno (čast izuzecima), i da nam treba novih ljudi u politici. Studentska lista je upravo to: otvaranje prostora da u Skupštinu uđe veliki broj potpuno novih i nestranačkih ljudi koji se nikada nisu bavili politikom. To se neće desiti kroz većinu postojećih stranaka koje samo recikliraju ličnosti koje se već dugo bave politikom. Novi ljudi će doneti novu energiju, nove ideje i omogućiti buduće resetovanje čitavog političkog sistema u Srbiji.
POZITIVNA SELEKCIJA
Novi ljudi u politici nisu rešenje ako to nisu najbolji među nama, i to iz različitih profesija. Da to ne budu samo profesionalni političari već i stručnjaci iz različitih branši i da se Narodna skupština otvori za mnogo veću participativnu demokratiju nego što je to bio slučaj do sada. Da vidimo više predstavnika sela i poljoprivrede, udruženja ratnih veterana, preduzetnika, univerzitetskih profesora, uspešnih sportista… Da razbijemo stranačke monopole koji su zablokirali našu političku scenu i otvorimo konkurenciju za neke sledeće ideološke i programske izbore kad smenimo ovu vlast. I da se ne zaustavimo samo na smeni vlasti već da temeljno menjamo čitav nakaradni sistem.

Sve što je ovde napisano rečeno je dobronamerno. Da li će Studentski pokret, posle svega što su kreativno i uspešno izveli u proteklom periodu, imati pameti i sreće da izvrši najbolju moguću pozitivnu selekciju kandidata za narodne poslanike za izbornu listu iza koje će stati – veliko je i teško pitanje, ali ja verujem u njih. I do sada su imali velikih ispita i uspešno su ih savladali, pa se nadam da će i ovaj završni, diplomski rad. Važno je napomenuti da to ne zavisi samo od njih već i od samih budućih kandidata za narodne poslanike sa Studentske liste koji treba da budu na nivou i da ni na koji način ne izigraju ili ne zloupotrebe studentsko poverenje. Verujem da će studenti prilikom odabira kandidata voditi računa da ne predlažu ideološke ekstreme i po bilo kom osnovu problematične biografije jer će oni obojiti čitavu izbornu listu i dati materijal režimskim medijima. Sa druge strane, i od normalnih, umerenih i uglednih ljudi koji će se naći na Studentskoj listi sasvim otvoreno treba tražiti i obavezati ih na neki način da svoja ideološka mišljenja i druga pametovanja ostave za vreme posle pada aktuelne vlasti kada svi, pa i oni, budu mogli potpuno slobodno da ih kandiduju na nekim sledećim izborima.

Iako ovi svi argumenti, po mome mišljenju, stoje i pretežu u odnosu na druge, nisam siguran da će ih stranačka logika i interes u opoziciji prihvatiti. Moje iskustvo bavljenja politikom u prethodnih 14 godina jeste da kod stranačkih ljudi, posebno u vrhu, pretežu isključivo goli stranački interesi. Očekujem da će opozicione stranke izbeći podršku Studentskoj listi i solo potrčati na vanredne izbore, što i ne bi bilo toliki problem kada bi imali pameti da se saberu u jednu ili dve opozicione kolone, pa da onda nastupe u širem dogovoru sa Studentskom listom. Ako ne dođe ni do jedinstvene najšire podrške Studentskoj listi niti do objedinjavanja stranačke opozicije u još jednu ili dve izborne kolone, to govori ne samo da su u pitanju najgore partijske interesdžije već i produžene ruke BIA i vladajućeg režima sa zadatkom da se što više razbije front protiv vlasti. Postojanje 10-20 različitih izbornih listi odgovara jedino režimu koji računa da će tako mnoge liste ostati ispod cenzusa a njima u slučaju da osvoje najviše glasova pripasti dodatni poslanički mandati. Tu i leži najveća opasnost vanrednih izbora: da vlast izgubi u glasovima a pobedi u mandatima. Da do toga ne bi došlo, eto još jednog argumenta zašto treba podržati Studentsku listu i ne eksperimentisati sa bilo kakvim drugim izbornim listama.
Boško Obradović, master politikolog i predsednik Političkog saveta Srpskog pokreta Dveri