Reper Londan Londaneze (Danilo Đurić) iz Osojana objavio je pesmu Tišina, koja kroz snažne stihove i oštru kritiku oslikava položaj Srba na Kosovu.
U intervjuu za Radio Goraždevac, govori o inspiraciji za pesmu, odgovornosti društva, ravnodušnosti mladih i potrebi za promenama. Otvoreno kritikuje političare, ali i narod koji, kako kaže, predugo ćuti pred nepravdom.
Londan poručuje da mladi sa Kosova treba da se ugledaju na one koji se bore za svoja prava i da ne dozvole da im drugi oblikuju mišljenje. U nastavku pročitajte ceo intervju.
Tvoja pesma „Tišina“ nosi snažnu poruku i kritiku društva. Šta te je inspirisalo da je napišeš?
Pesma je nastala pre godinu i po dana, a glavni motiv su događaji na Kosovu. Do sada sam u svojim pesmama kritikovao vlast i opoziciju u centralnoj Srbiji, ali ova pesma je posvećena ljudima koji ovde žive i njihovim problemima. Sve kroz šta prolazimo podstaklo me je da napišem ovu pesmu kao kritiku trenutne situacije.
U pesmi kritikuješ ne samo političare, već i obične ljude. Kome si konkretno želeo da se obratiš?
Cilj mi je bio da se obratim običnom narodu, naročito mlađim generacijama. Već godinama smo svedoci situacije na Kosovu – neprestano smo okrenuti Beogradu, dok Beograd očigledno nije okrenut nama. Iako mislim da treba da budemo upućeni ka Beogradu, ako stalno radi protiv naših interesa, moramo se zapitati kuda sve ovo vodi.
U pesmi ističeš stih „Kurti nije naša rana, već ćutanje tvoje stalno“. Ko snosi najveću odgovornost za trenutnu situaciju?
Iako pesma nije nastala juče, čini se kao da jeste, jer se odnosi na sve što se sada dešava. Odgovornost snosi Beograd, ali ja u pesmi govorim o našoj odgovornosti – naroda koji ovde živi. Jednom smo izabrali političke predstavnike, videli gde to vodi, i nastavili da ih biramo.
Zar se to ne može nazvati nedostatkom slobode?
Apsolutno. Ali postalo mi je zamorno da stalno slušam kako smo ucijenjeni i nemoćni. Ako stalno idemo niže i niže, u jednom trenutku ćemo nestati. Mora doći trenutak kada ćemo reći – dosta, ovako više ne možemo.
Da li ti se čini da su ljudi postali ravnodušni prema svemu?
Upravo to. Ljudi su previše pasivni. Ali, protesti u centralnoj Srbiji su na neki način pokrenuli i ljude na Kosovu. Videli smo da su studenti u Mitrovici i Zubinom Potoku počeli da organizuju skupove i pomene za žrtve. To mi je dalo tračak nade da se ipak može nešto promeniti.
Tvoj stil izražavanja je direktan i beskompromisan. Plašiš li se da bi tvoji tekstovi mogli da ti stvore probleme?
Bilo bi naivno verovati da ne. Ljudi mogu različito tumačiti moje stihove, a u ovoj pesmi sam vrlo direktan – kritikujem i one koji sebe nazivaju „srbendama“, a svoje patriotske stavove zasnivaju na mržnji prema drugima. Strah postoji, ali ne sme da me savlada. Ako bih uveo autocenzuru, ne bih bio ovde i ne bih radio ovo što radim.
Koliko je teško biti reper na Kosovu? Postoji li publika za ovakav stil muzike?
Nastupali smo povremeno i okupljali neku underground publiku, ali u današnje vreme muzika živi na internetu. Nemam preciznu sliku koliko ljudi prati moj rad, ali dešava mi se da me prepoznaju i da kroz razgovor saznam da ipak postoji interesovanje.
Planiraš li da nastaviš sa ovako angažovanim tekstovima ili ćeš se okušati u nekim drugim temama?
Već imam četiri pesme sa društvenim i političkim temama, ali na albumima obrađujem i druge teme. Ipak, Londan Londaneze je prepoznat kao reper koji se bavi društvenim problemima i kritikom političara, pa ću sigurno nastaviti u tom pravcu.
Koju poruku bi poslao mladima sa Kosova kroz svoju muziku?
Ne moraju slušati moju muziku, već samo da se ugledaju na mlade ljude iz centralne Srbije koji su na ulicama i bore se za svoja prava. Oni ne protestuju samo za sebe, već i za nas ovde. Politika Beograda prema Kosovu je loša, a dokaz za to su dešavanja poslednjih meseci. Mladi ne smeju dozvoliti da njima manipulišu kao što to sada rade.
Da budu slobodoumni?
Da bi došli do toga, moraju imati uzore. Toliko smo ugnjetavani da nam je usađeno da ne možemo ništa promeniti. Zato neka prvo prate mlade iz Srbije koji se bore za slobodu, pa će vremenom shvatiti da je najlepše misliti svojom glavom.
Šta očekuješ od pesme „Tišina“? Može li postati tvoj najslušaniji hit?
Moguće je da bude jako slušana, ali može i da prođe ispod radara jer je fokusirana na Kosovo i Metohiju. To automatski sužava publiku, ali možda upravo to pokrene ljude da čuju drugu stranu priče – priču onih koji ovde žive.
Radio Goraždevac