Sigurno ste makar jednom čuli da je Aleksandar Vučić pomenuo termin „obojena revolucija“. U svakodnevnoj komunikaciji uglavnom nema pozitivnu konotaciju, ali – evo šta zapravo znači i kako je nastao.
Ovim terminom se u politikologiji opisuju promene režima i društvenog uređenja koje su početkom 21. veka zahvatile bivše sovjetske države (mada neki autori i događaje od 5. oktobra u Jugoslaviji svrstavaju u ovu grupu).
Cilj obojenih revolucija bio je promena postkomunističkih vlasti, demokratizacija društva, kao i uspostavljanje liberalnog političkog sistema zapadnog tipa. Promene su predvodile opozicione snage koje su se bunile protiv autoritarnih režima, korupcije, gušenja ljudskih i građanskih sloboda…

Neposredan povod za izbijanje uglavnom su bili izborni rezultati za koje se verovalo da su falsifikovani, a ove revolucije obeležili su nenasilan otpor, veliko učešće građanskih i nevladinih organizacija, masovna upotreba interneta kao sredstva komunikacije i mobilizacije javnosti, međunarodna podrška…
Obojene revolucije, ponekad nazivane i revolucije u boji, ime su dobile zbog cveća koje su demonstranti koristili tokom nenasilnih protesta simbolično ističući razliku u odnosu na nasilje i represiju koje koristi državni aparat.
Tako je u Gruziji 2003. izvedena revolucija ruža, u Ukrajini 2004. narandžasta revolucija, u Kirgistanu 2005. revolucija lala…
Iako se ove revolucije generalno smatraju uspešnim, režimi koji su tako došli na vlast uglavnom nisu dugo trajali. Sa druge strane, obojenim revolucijama kritičari zameraju (stvarno ili izmišljeno) mešanje stranih faktora koji na taj način žele da prošire svoj uticaj, pa iz tog razloga termin danas uglavnom ima negativnu konotaciju.
FOTO: Fonet