Svako Sretenje je novo preispitivanje. Jesmo li dostojni svojih slavnih predaka koji su svoje živote i biografije uklesali u borbi za slobodu i opstanak srpskog naroda. I ovogodišnje Sretenje gde studenti u jednoj pobuni protiv nasilja, korupcije, izdaje svih državnih i nacionalnih interesa, pokušavaju da kažu okupljeni u staroj srpskoj prestonici Kragujevcu, da ima i onih koji nisu zaboravili zavete svojih predaka i da će doći vreme kad će Srbija ponovo biti dostojna civilizacije koju je vekovima stvarala na ovim prostorima.

Studenti su naterali narod da poveruje u ono što najviše želi, a čini mu se nemogućim – istovremena smena postojeće vlasti i opozicije. Zla vlast i nesposobna opozicija su svojim postupcima ubili politički život u Srbiji i sveli ga na to da njima bude dobro, a za narod ko te pita. Zato vlast besni, a opozicija frkće na sve ono što rade studenti, a narod bez obzira na ideološka ili stranačka opredeljenja, gde god se pojave ih dočekuje kao oslobodioce.

Kad pogledate sva gostovanja vladajuće garniture koja je prvo pokušavala da raznim gaženjima, prebijanjima i nipodaštavanjima da razbije studente i istovremeno rekacije tzv. lidera opozicije, poput poslednjeg gostovanja na tek prodatom SBB, gde je ispalo da su studenti zapravo preoteli proteste opoziciji, onda shvatite koliko su uplašeni za svoju sudbinu. I u kakvom smo političkom kalu sve vreme živeli, po dobro oprobanom sistemu u kojem se jedino oni snalaze i dobro prolaze.

Suština je da se ovo više ne može zaustaviti. Lažni levičari i lažni desničari koji su u svakom smislu, zajedno sa brojnim savetnicima i pomagačima spolja, okupirali Srbiju su već samo ružna prošlost. I uskoro će biti prinuđeni da to shvate. Na pravi način. Onako kako su zaslužili.

FOTOGRAFIJE: Privatna arhiva

Neokomunističke struje u srpskoj politici i delovi samoproglašene srpske elite ne mogu nikako da prihvate što se studenti i oni koji ih prate na pohodima nisu odrekli srpstva, krsta, ikona, Kosova i Metohije, srpskih zastava i brojnih drugih nacionalnih znamenja. Da mogu, zgromili bi ih u svakom smislu kako su to onomad radili počev od 1945.

Za sve one koji u javnosti uz veliku medijsku pompu lansiraju priču o tome kako je Kosovo zauvek izgubljeno, koji sa gađenjem govore o Metohiji i sprdaju se sa vekovnim srpskim ognjištima, preporučujem da makar jednom odu i za početak posete Gračanicu, Pećku Patrijaršiju i Dečane. Možda im to pomogne da shvate da je jedan mali narod stvorio svoju civilizaciju koja ga svrstava u red onih najvećih na svetu i da nijedna okupacija ili trenutna etnička prevaga ga ne mogu poništiti.

Pošto smatraju da su mnogo pametni i svojim nerazumnim idejama pokušavaju da urazume srpski narod kako je sve izgubljeno, kako mi moramo da se suočimo sa ne znam sve čim, e za početak nek odu na Kosovo i Metohiju, i suoče se sami sa onim što smo mi kao narod stvorili i ostavili celom svetu. Činjenica da u Dečanima postoji očuvano 4 hiljade kvadrata fresaka, što ih svrstava u najveću izložbu na svetu pokrivenu freskama na jednom mestu. Ili da vide da monasi koji žive u Dečanima imaju više zvanja i znanja nego većina aktuelnih članova SANU, da govore po tri četiri strana jezika… Da ne postoji stvar koju sami ne proizvode. A u okruženju nijednog Srbina nema, jer su ih miljenici NATO i EU odatle proterali. Da apsurd bude veći trenutno je za bezbednost Dečana zadužena hrvatska vojska.

Nek odu u Milutinovu Gračanicu i shvate zašto je veliki Rakić posvetio pesmu Simonidi ili posete Dom kulture u Gračanici kojim uspešno rukovodi Živojin Rakočević praveći kulturno i svako drugo čudo u mestu pretvorenom u geto za malobrojne i obespravljene Srbe. Kad samo pomislim da su poslušnici i glasnogovornici svake vlasti, pa i ove Vučićeve, tom istom Živojinu osporavali mogućnost da se kandiduje za predsednika UNS pripadne mi dodatna muka. Pa kad to nisu uspeli onda su pokušali ubrzanim učlanjenjima njima odanim ljudima da pokradu izbore. Srećom nisu uspeli. Bila je to ljudska volja, ali i Božija.

U Pećkoj Patrijaršiji počivaju mošti većine srpskih Patrijarha od prvog, pa nadalje, i prosto je neverovatno zašto sadašnji Patrijarh Porfirije bar 6 meseci godišnje ne boravi tu. O manastiru brine 15 hrabrih monahinja, a tu je i posebna vrednost – Pećka Bogorodica kojoj se podjedako klanjaju i muslimani i katolici verujući u njene isceliteljske moći. O njoj najmanje pričaju Srbi, a pitanje je da li većina uopšte zna da postoji i kakav je njen stvarni značaj za istoriju i kulturu našeg naroda. U dvorištu Pećaršije je čuveni Šam dud koji neprekidno rađa već 700 godina.

Ako i posle toga nastave da pričaju kako na Kosovu i Metohiji ništa nije naše i da nemamo nikakva prava da tamo bilo šta tražimo, trebalo bi ih kolektivno staviti na ignor i zvanično proglasiti nenadležnim za bilo kakva oglašavanja.

Na Sretenje su mladi okupili narod da bolje sagledamo ko je ko. Ako ni na Sretenje to ne shvatimo kad ćemo. Karađorđev duh još je živ. Kao i duh onog Šam duda koji neprekidno rađa već 700 godina i koji je izrodio i ovu tzv. studentsku pobunu, kao i spoznaju da ponovo možemo biti onaj narod koji je sebe odavno ugradio u temelje svetske civilizacije.

Srđan Škoro