Predrag Ranković poznat je javnosti pod nadimkom Peconi i karijeru su mu obeležile kupovine mnogih preduzeća najrazličitijih industrija, od proizvodnje cigareta, preko ulja do bele tehnike. Većina kompanija koje je ovaj mag privatizacije kupio ranih 2000-tih prošle su probleme što sa poslovanjem, što sa sindikatima. Samo poreklo novca koji je ovaj biznismen uložio da bi započeo posao ostalo je pod znakom pitanja do danas.

Prema Beloj knjizi Ministarstva unutrašnjih poslova Srbije iz 2001. godine, Peconi je bio blizak kriminalnoj grupi Surčinski klan. Uhapšen je 2003. godine tokom policijske operacije „Sablja“ koja je sprovedena nakon ubistva srpskog premijera Zorana Đinđića. U brošuri srpske policije pod nazivom „Kriminalne grupe i pojedinci koji se bave organizovanim kriminalom na teritoriji Srbije“, poznatoj u javnosti i kao Bela knjiga krimnala, Ranković se sa Milanom Narandžićem pominje kao deo surčinskog klana koji u Srbiji deluje još od 1990. godine. U vreme kad je uhapšen Ranković je posedovao fabriku duvana koja proizvodi cigarete pod imenom „Fast“. Tada se spekulisalo da je Ranković svoju karijeru poslovnog čoveka počeo trgovinom poker aparatima.

U 2010. godini došlo je do sukoba telohranitelja Rankovića sa telohraniteljima Ljubiše Buhe Čumeta, nekadašnjeg vođe Surčinskog klana. Kako su mediji izveštavali 2008. i 2012. godine, Ranković je finansijski podržao Nikolića i njegovu SRS stranku na parlamentarnim izborima 2008. godine, a u izveštaju WikiLeaks iz 2012. godine, američki ambasador Michael Polt govori o vezama između Ivice Dačića i Rankovića, koji ga je finansirao na unutrašnjim stranačkim izborima za vođstvo stranke 2006. godine.

Ranković je prebijen i ranjen u beogradskom hotelu 2017. godine, ali je preživeo. Željko Rutović koji je u odsustvu osuđen na dve godine i četiri meseca zatvora zbog prebijanja Predraga Rankovića Peconija uhapšen je 2021. godine i poslat u zatvor na služenje kazne.

Invej Grupa se sastoji od mnogih privatizovanih kompanija. Istovremeno, većina firmi povezanih sa Invejom registrovana je na istoj adresi, Aleksandra Dubčeka 14, kao i Happy Televizija.

Ranković je ušao u medijski biznis 2006. godine, kako su tada pisala medijska udruženja, kada je kupio udeo u BK TV-u, čiji je glavni urednik bio Milomir Marić, koji je sada glavni urednik Happy TV-a. Godinu dana kasnije, kroz rekapitalizaciju, Peconi postaje vlasnik Košave, iako njegovo ime ne figuriše u registru kompanija. Spajanje Košave i Televizije Happy desilo se 2010. godine sa stvaranjem jedinstvenog programa i kanala pod nazivom Nacionalna Televizija Happy, a stari Happy postao je Happy K. Uprava je dečiji program prebacila na poseban kanal i popunila postojeći različitim sadržajem, uključujući i reality emisiju „Parovi“.

Ranković se ne pojavljuje u zvaničnim podacima o vlasništvu televizije. Poredeći privatna ulaganja u sport i upravljanje televizijom, gostujući u emisiju Ćirilica na televiziji Happy u februaru 2024, Predsednik Srbije Aleksandar Vučić pitao je glavnog urednika ove televizije Milomira Marića „hoće li Peconi da pusti da mu se pita neko drugi na televiziji ovde“.

TV Happy je 2018. godine podnela zahtev kompaniji Google da ukloni određene vesti koje spominju Rankovića iz pretrage.

Kako su preneli mediji u Beogradu u petak, računi firme „Ideogram“, koja je vlasnik TV Hepi, u blokadi su već 29 dana.

Na sajtu Narodne banke Srbije, u delu koji se odnosi na prinudnu naplatu, navodi se da je ukupan iznos blokade 2.037.805 dinara.

TV Hepi ovih dana u fokusu je javnosti nakon što se Informer bavio njenim izveštavanjem o studentskim protestima. Tu televiziju su optužili da je na njoj „pročitana vest koja je u tom obliku komotno mogla da se nađe na bilo kojoj hejterskoj televiziji pošto obiluje masnim lažima“. Glavni i odgovornik urednik Informera, Dragan J. Vučićević optužio je TV Hepi da „pumpa“ i da „hoće da bude gori od N1“.

TV Hepi godinama unazad podržava režim Vučića i važi za medij blizak SNS-u.

Tekst: Nova ekonomija