Pokušaj Vučića da izazove verske i nacionalne sukobe u Novom Pazaru za sada nije uspeo. Aktuelni predsednik Ćacilenda je pribegao staroj taktici opasnog skretanja pažnje naučenoj u mračnoj Šešeljevoj radionici, da dovedeš stvari do usijanja tako da se javnost mora opredeljivati između SNS ekstremizma i islamskog fanatizma. Dok širiš strah i mržnju parališe se sve drugo i nesmetano mogu da se nastave pljačke i razne kombinacije.
Taman su studenti posle mnogo decenija nestabilnosti uspeli na pravi način da vrate Novi Pazar u sastav Srbije i to bez ispaljenog metka, ali bivšoj radikalskoj uzdanici to nije odgovaralo, pa je krenuo da ponovo pravi pakao podela u ovom gradu na već njemu prepoznatljiv način.

Slično je pokušao i u Novom Sadu sa autonomaškom pričom oko Dinka Gluhonjića, ali jednostavno šira javnost, pa i sami građani Vojvodine nisu progutali taj mnogo puta bačeni otrovni mamac Šešeljevog učenika. Pošto je na izdisaju, Vučićev režim će pokušati da izazove gde god može sukobe na bilo kojoj osnovi samo da bi ostao dan duže na vlasti. Obeležavanje “Oluje” koja se na neprimeren način slavi i glorifikuje u Hrvatskoj, a proterano je silom zauvek najmanje 250 hiljada Srba njihovih državljana, predsedniku Ćacilenda će ovog puta pomoći da ponovo otvori rane koje do kraja nikad ne mogu zaceliti. Vrhovni Ćaci, tada goropadni radikal, kao i uvek samo na rečima, umesto u odbranu srpstva koju je zagovarao sa skupštinske govornice u Beogradu, pobegao je na Halkidiki i pravio se da nije iz Srbije. U Haniotiju je, uz morske talase, teškom mukom nekako preživeo posledice “Oluje” i izdaju Miloševića koga su uvek, kad bi zatrebalo, svesrdno podržavali.
Svedoci tvrde da je Vučić doputovao “Putnikovim” autobusom u Hanioti, ali da je tokom puta sve vreme imao dijareju, pa je autobus usled njegovih potreba više puta morao neplanirano da se zaustavlja. Tada su mnogi putnici iz autobusa bili zapanjeni koliko je svilen mladi goropadni radikal i zvanično ga prozvali seronjom, zabrinuti kako će stići do mora, a još više kako će se vratiti, ako on nastavi sa svojim aktivnostima.

Nažalost, taj seronja odlučuje u ime Srbije, izdaje njene interese, u bescenje prodaje njene resurse, sramoti i državu i narod gde god da se pojavi. Poslednji je čas, da se narod Srbije uzme u pamet, da se izvrši što žešći pritisak kako bi se došlo do kakvih takvih izbora, gde bi se u referendumskoj atmosferi reklo konačno Mrš vrhovnom Ćaciju i njegovoj ekipi i svemu onome što su ostavili iza sebe, a to su razorene institucije, opljačkana i uništena Srbija, ojađeno i osramoćeno stanovništvo…
Što pre oteramo bruku na vlasti imamo veće šanse da speremo ljagu i sramotu koju su na nas poput kletve bacilli. Oni znaju da im je vreme isteklo, a mi moramo učiniti sve da taj proces ubrzamo i dovršimo na pravi način.
Srđan Škoro