Vlast ne može da ispuni studentske zahteve. Kada bi institucije stvarno samo radile svoj posao veliki deo funkcionera i naprednjačkih moćnika krenuo bi put Sremske Mitrovice, ali ne na miting. Otišli bi na višegodišnji boravak u instituciju čijim rešetkama je komandovao Trivun Ivković. Koja bi to vlast srušila samu sebe i to hapšenjem svojih najistaknutijih predstavnika?

Režim čijim činodejstvenicima se smeši dugogodišnja robija naspram uživanju u uzurpiranim privilegijama, uticaju, moći i milionima, ma desetinama miliona, e takav režim ima da se brani do poslednjeg momenta. I ima da pronalazi razne načine da odgovori na proteste besnih ljudi, gladnih pravde.

Jednom će to biti poziv na dijalog, već sledeći put pretnja, ili i jedno i drugo u okviru istog obraćanja. Da, čini se kao potpuna šizofrenija.  Nije ni čudo jer vlast, posmatrajući ponašanje i poruke njenih najviših predstavnika, tumara od straha do euforije.

„Strane plaćenike“ zove na dijalog

Tako je predsednik Srbije, čovek koji poziva na dijalog i tvrdi da su studentima svi zahtevi ispunjeni, opet te iste studente nazvao stranim plaćenicima. Aleksandar Vučić dok je glumio skromnost i spremao sendviče svojim simpatizerima za jednodnevni izlet u Sremsku Mitrovicu morao je da kaže kako se kod njih barem zna ko to plaća, te da sigurno ne plaća USAID.

Tako je predsednik, čovek koji poziva na dijalog, optužio srpske domaćine, možda čak i neke svoje glasače, koji su pripremali hranu i donirali namirnice za studente da su – strani plaćenici. Eto, on brani Srbiju od onih koji hoće da je unište – od studenata i običnog naroda koji pobuni od srca daje ono što može, a to je mnogo jače pogonsko gorivo od uslovljavanja radnim mestom, nekoliko crvenih, lanč paketa i autobuskog prevoza na miting.

Naročito, ako vas poteraju oni sendviči koje je spremao gospodar, a nema dovoljno Toi toi klozeta, plavo-belih naprednjačkih ispovedaonica. Sevaju zadnjice oko žbunja po sremskomitrovačkim parkovima i šibacima, ali te fotografije, iako ih ima onoliko nismo hteli da objavljujemo, jer u pitanju su nečije majke koje je muka, a bogme i ucena naterala na ovaj jednodnevni izlet koji se redovno završava istim slikama – dupe u granju, ulje na platnu.

Posle onakvog celodnevnog sejanja mržnje režim je sa nacionalne frekvencije koju rabi televizija PINK poručio – rektore, dekane i profesore pohapsiti, a studente od jeseni u vojsku i na radne akcije. Doduše, o tome je glagoljio Trivun Ivković, na početku spomenuti nekadašnji upravnik KPZ u Sremskoj Mitrovici, bivši policajac, čedo jogurt revolucije, optuživan da je lapao prikolice robnih rezervi, hapšen zbog trgovine diplomama. Tako bi Trivun sa studentima, a tako bi čini mi se i onaj glavni Trivun samo što on to ne može da kaže. U cilju sejanja straha predsednik je ostao nedorečen, u odgovoru na pitanje autorke Hit tvita u vezi sa samitom studenata i građana iz cele Srbije u Beogradu početkom marta.

„Hoćete li sprečiti“, pita ga novinarka.

„A videćete“, odgovara ko da preti upotrebom sile od čega istovremeno beži ko sotona od očenaša. Zna o čiju glavu bi se taj bumerang olupao.

Uz to, taj „marš na Beograd“ uporedio je sa Musolinijevim maršem na Rim i tako studente i pobunjene, slobodnomisleće ljude nazvao fašistima.

Čini mi se da je time Vučić osigurao produžetak trajanja studentskih protesta i čak moguće radikalizacije. Preteće poruke predsednika u ovom trenutku potez su očajnika uporediv sa parenjem mačaka u februaru. Ni manjeg mačora, ni veće dreke.

Poraslo čedo USAID-a, osamostalilo se

Situacija ko u iskrivljenom ogledalu – sad i njegovi adepti, uz „Ne damo Vojvodinu“, pominju „pare iz USAID“.

Pre dve godine sa administratorkom USAID-a Samantom Pauer drugačije je cvrkutao.

U izveštaju RTS navodi se da se „Aleksandar Vučić posebno zahvalio na pomoći koju USAID kroz svoje programe pružio Srbiji u oblastima jačanja konkurentnosti privrede, boljem funkcionisanju javne uprave, kao i kroz aktuelne projekte koji se na nivou opština bave unapređenjem korišćenja obnovljivih izvora energije i zaštitom životne sredine“.

Ali je vredeo Vučić taj USAID, mašala! A sada optužuje druge da ih plaća ta organizacija.

Ratko Femić (Izvor: Nova.rs)