Duboka društvena i politička kriza koja je zadesila Srbiju je ovih dana imala svoju kulminaciju kada su u pitanju političke posledice, iako je svoje kulminacije intenziteta imala ranije.

I pored pada Vlade Miloša Vučevića, kao i dugo očekivanog zahteva za raspisivanjem vanrednih parlamentarnih izbora od strane studenata (vidi Moj Uvid o tome iznad), ovo o čemu pišem je nešto manje vidljivo u ovom trenutku, a zaista predstavlja tektonsku promenu u političkoj areni Srbije.

Kao i sa pojavom SNS 2008. godine, najavom studentski podržane liste smo dobili opozicionog aktera kojem rejting ide iznad trećine opredeljenih birača (prema dostupnim istraživanjima javnog mnjenja koja su rađena u prethodnih par meseci).

Međutim, za razliku od 2008. godine, kada se SNS izlegao iz SRS, stranke koja je do tada redovno bila na tim (i ponekad višim) nivoima podrške, danas je ova pojava tektonska zato što po prvi put od dolaska SNS na vlast 2012. godine u opoziciji dobijamo aktera čiji rejting se, trenutno, kreće oko trećine opredeljenih birača. Nova istraživanja javnog mnjenja koja se budu radila nakon objave formalizacije ovog političkog subjekta će nam više reći o trendu, ali politički kontekst svakako ide u korist tom akteru.

Izborni rezultati, naravno, zavise od drugih faktora – kada će biti izbori, ko će od postojećih aktera izaći na izbore (a ko samo podržati studentsku listu), isto kao što su i rezultati SNS na parlamentarnim izborima 2012. godine (24 procenata) na kraju bili rezultat mnogo faktora, i realno slabiji od merene podrške SNS-u od osnivanja.

Na primer, samo godinu i par meseci pre izbora su im rejtinzi išli i do 40 procenata opredeljenih birača. Vreme svakako nije saveznik političkim akterima koji se rađaju u tektonskim promenama.

Dušan Lj. Milenković, politički konsultant

https://t.me/politicki_komentar