Protiv premijera Đura Macuta je 2019. godine, u vreme dok je bio načelnik odeljenja na Klinici za endokrinologiju, podneta krivična prijava zbog smrti pacijentkinje. Prijavu je protiv Macuta i grupe lekara podneo Dragan Stevanović, suprug preminule, jer nisu uzeli njen pisani pristanak za rizičnu intervenciju kojoj je bila izložena – a što su po zakonu bili obavezni da učine. Slučaj je stigao do Ustavnog suda koji već pet godina ne donosi odluku i koji je na sednici u martu ove godine naveo da mu treba još vremena zbog „dodatnih razmatranja”.

Kada je Đuro Macut 2019. godine postao načelnik odeljenja Klinike za endokrinologiju, jedna od stvari koje je uveo, kako tvrdi njegova saradnica, bila je ta da lekari moraju da obezbede pisanu saglasnost pacijenata za intervencije koje im se izvode. U pitanju je dokument kojim je pacijent jasno upoznat sa svim mogućim komplikacijama lečenja i koji svojim potpisom pristaje na to.

Zakon o pravima pacijenata takođe nalaže da je „neophodno” da lekari za ozbiljnije intervencije obezbede „pismeni pristanak”. „Bez pristanka pacijenta ne sme se nad njim preduzeti nikakva medicinska mera”, ističe zakon.

Međutim, nakon što je Danijela Stevanović, koja se od retke vrste tumora lečila na Macutovom odeljenju, preminula, njen suprug je skupio svu medicinsku dokumentaciju – i u njoj nije pronašao Danijelin pristanak na rizičnu intervenciju kojoj je bila podvrgnuta.

Dragan Stevanović je zbog ovoga, mesec dana nakon njene smrti, u maju 2019. godine, podneo krivičnu prijavu Prvom osnovnom tužilaštvu u Beogradu, ali pokrenuo i parnični postupak. Krivičnu prijavu podneo je protiv Macuta i još četvoro lekara koji su njegovu suprugu lečili u Kliničkom centru Srbije, otkriva KRIK.

Tokom postupka Macut i lekari tvrdili su da su sve radili u skladu sa zakonom. Iako nije postojala pisana saglasnost, naveli su da su pacijentkinju usmeno uputili u sve komplikacije do kojih može da dođe tokom lečenja. Macut je tvrdio i da je dovoljno bilo to što je postojao potpis pacijentkinje na jednom drugom dokumentu – istoriji bolesti.

Macutova tadašnja saradnica, međutim, dala je u jednom od postupka drugačiju izjavu – tvrdeći da se potpis pacijentkinje na istoriji bolesti nije odnosio na terapiju, već je to samo bio njen pristanak da bude puštena kući na vikend. Napomenula je i da je upravo Macut na njihovom odeljenju uveo pravilo obavezne pisane saglasnosti.

Tekst: Krik