„Štitićemo njihovo zdravlje i živote najbolje što znamo, kao što oni štite pravo svih nas na slobodu, pravdu i veru u budućnost“, kaže za „Vreme“ Biljana Vučković, lekarka iz medicinskog tima koji prati studente bicikliste na putu do Strazbura.

Studentska borba iz Srbije seli se ka EU. Pet je meseci od pada nadstrešnice Železničke stanice u Novom Sadu, kao i insistiranja na studentskim zahtevima da se procesuiraju odgovorni a Srbija uredi kao zemlja vladavine zakona i primene ustava. Krstarili su mesecima Srbijom, prenosili žar borbe na građane i oslobađali ih straha. Evropom se nisu bavili. Sve do sada. Grupa od oko 80-ak studenata i nekolicine istaknutih građana krenula je juče biciklima na put dug oko 1300 kilometara – do evropske prestonice ljudskih prava.

Studenti u blokadi, koji su 3. aprila krenuli biciklima ka Strazburu, stigli su juče u Budimpeštu, gde ih je dočekao gradonačelnik Gergelj Karačon i veliki broj građana i članova srpske dijaspore. Na Trgu heroja priređen je spektakularan doček, a učenice Srpske gimnazije „Nikola Tesla“ u Budimpešti izvele su pesme „Ovo je Srbija“ i „Tamo daleko“ u čast srpskim studentima. Iako su studenti doživeli toplu dobrodošlicu, izostala je podrška srpske ambasade u Mađarskoj.

Lekarka i profesorka na Medicinskom fakultetu u Novom Sadu, Biljana Vučković, prati studente na putu do Strazbura. Vreme je razgovaralo sa njom odmah pošto su u subotu stigli u Budimpeštu.

Profesorka Vučković potvrđuje da će sa Medicinskog fakulteta u Novom Sadu i iz Kliničkog centra Vojvodine sa studentima sve do Strazbura u svakom momentu biti po dva ili tri lekara.

„Štitićemo njihovo zdravlje i živote najbolje što znamo kao što oni štite pravo svih nas na slobodu, pravdu i veru u budućnost“, kaže profesorka.

Prvi utisci

U prvim utiscima po dolasku u mađarsku prestonicu, emotivna je u razgovoru sa novinarom Vremena.

„Konstantno mi se plače, jer ne znam čime smo zaslužili ovu i ovakvu decu. Juče jedan pad lakši, danas još jedan, već malo jači, ali će biti dobro. Oni voze, padaju, ustaju i ne odustaju. Nemamo pravo da ih izneverimo, jednostavno nemamo!!!“

Kaže da je teško bilo ostati bez suza i kada su polazili iz Novog Sada:

„Ljudi su decu ispraćali kroz grad sa očima punim suza i nade, videći u njima spas. To su pogledi koje nikada nisam videla i koji se ne zaboravljaju.“

I ona je potvrdla da uprkos toplini dobrodošlice i Srba i Mađara, ispred ambasade Srbije u Budimpešti, koja se inače i nalazi na samom trgu heroja na kojem je i upriličen doček, niko nije izašao da ih pozdravi. „Čak ni jedna ruka sa prozora se nije pojavila da mahne.“

Kako mi je bicikl

Ali je zato, kaže, doček na Trgu heroja „bio veličanstven“.

„Pričala sam sa dvoje mladih ljudi koji su završili fakultete u Novom Sadu i sada tu žive. Kažu da se i ovde okupljaju svake nedelje na ćutanju. Da gledaju snimke pešačenja naših studenata po Srbiji i da ih to nestvarno dotiče i čini ponosnima“, navodi lekarka.

„Kažem vam, ne znam čime smo zaslužili ovu i ovakvu decu“, poručuje profesorka i njihova lekarka sada.