Srbija je pre više od 220 godina, tačnije 15.02.1804 godine otpočela svoju borbu za slobodu i stvaranje moderne srpske države. I u tome je uspevala dok je za neprijatelje imala strane okupatore. Međutim danas su prilike daleko gore i teže, borba je perfidnija, protivnik je podmukliji. Neprijatelji srpskog naroda i srpske države se kriju i u Skupštini Srbije, pričaju srpski jezik i ne prezaju ni od čega. Za stvaranje države 21 veka, potrebno je mnogo više pameti od privida parlamentarne borbe.

Sve je obesmišljeno. I istina, i pravda i sloboda. Ovde se za sistemsko ubistvo kaže da je slučajnost, za izdaju se dodeljuje ordenje, a za Vojvodinu kao najtolerantniji deo Srbije donosi se ratnohuškačka Deklaracija. Vučić sam crta neprijatelje Srbije, Vučić sam „crta“ i svoju opoziciju…

Skupština Srbije već odavno nije reprezent narodne volje. Skupština Srbije služi za skupštinski cirkus i predstave Vučićevih saradnika. U Skupštini bi morale da sede najumnije glave, sa ogromnim profesionalnim i međunarodnim iskustvom, ali na žalost sede razne Kebare, Langure i Rističevići.

FOTO: Fonet

SNS sa koalicionim partnerima je sasvim sigurno izgubila poverenje u biračkom telu. Pitanje je i koliko su ga i imali, s obzirom da su pokrali izbore u decembru 2023. godine.   

Studenti su danas predstavnici vodeće društvene snage. Oni možda nisu stranka, nisu ni parlamentarni ali su sigurno najbrojniji. Trećinu Srbije su izveli na ulice.  Studenti su snaga koja menja Srbiju, menja srpsko društvo iz svojih temelja. Oni su stavili ideale ispred svega. Njima su srca puna pravde, slobode i mira. Studente niko nema pravo da svodi na stranačke predloge, niti na borbu za ko zna čije interese.

Studenti ne traže prelaznu Vladu od postojećih poslanika. I potpuno mi je nejasno zašto to moje kolege iz opozicije traže. Zašto se tako nametljivo i samoproklamovano nude, kada za tako nešto nemaju podršku ni svog članstva. Studenti sigurno nisu pešačili od Beograda do Kragujevca, da bi npr neki šef poslaničkog kluba bio ministar u prelaznoj Vladi.

Studenti se sigurno nisu smrzavali celu zimu i spavali na otvorenom, da bi se stvorili uslovi postojećoj opoziciji da sama sređuje birački spisak, a da pritom velika većina njih taj spisak nikada nije ni videla. Na izbornu krađu i greške u biračkom spisku se pristalo još u decembru 2023. godine, kada je opozicija ušla u Skupštinu znajući šta se dešavalo. Ta vrsta neiskrenosti i odustajanje od borbe za izborne uslove su i naterali studente da uđu i u ovu borbu. Studenti su najozbiljniji faktor za razrešenje ove političke krize. Oni su svoj integritet dokazali. Oni su podneli najveću žrtvu. Njihov aktivizam je nedvosmislen.

Neprihvatljivo je da se ova skupštinska opozicija, smatra jedinom, a znamo da u parlamentu nema ni pokreta Sava Manojlovića, pa ni predstavnika Proglasa, i što je najvažnije nema Studenata sa svojim profesorima. Ova skupštinska većina je prevarantska jer je sačinjena i od Milice Zavetnice koja se do juče predstavljala kao opozicija. U ovom skupštinskom sazivu je i Branimir Nestorović opozicija, a nije dozvolio smenu Vučićevog režima u Beogradu.

Sve ove anomalije postojećeg skupštinskog saziva su očit razlog da se stanje mora menjati što pre. Očigledno je da ako imate iz dana u dan sve više ljudi na ulicama, da je i zainteresovanost u narodu za smenu režima veća i to se mora iskoristiti verovatno i pojavom novih snaga sa rešenjima. Neka ovaj put to budu apolitični lideri sa kompetencijama i zavidnim biografijama, a ne postojeći stranački prvaci bez kredibiliteta.

Studenti sa profesorima su najpozvaniji da diktiraju promene u društvu, i nikada se ne bih složila sa analitičarima i mojim kolegama iz opozicije koji smatraju da studentima nedostaje politička artikulacija. Oni su nam pokazali kako iskrena borba menja Srbiju i kako se menjaju prilike u njoj. 

Slavica Radovanović, samostalna poslanica