Moram priznati, nisam ovo ni odmah razumeo ni odmah prihvatio. Ali s poverenjem u mladu ekipu – nisam se bunio, ni u sebi.

A evo čitam danas odakle potiče.

Iz humorne varijante prihvatanja nastupa folk ne preterano poznatog pevača Darka Lazića na jednoj svadbi. Srpska klasika, orkestar, polepljene pare na čelima i podizanje atmosfere. Veselje, život u punoj od Boga datoj prirodnoj snazi. Srpska priča. Nešto kao prvi sat Kusturičinog “Podzemlja” – možda i najboljih sat vremena snimljenih u evropskoj kinematografiji u poslednjih nekoliko decenija. Ono ludilo sa “kaaaalašnjikov”…

Sveštenik Nenad Ilić

Neposredno posle korone to je bio veseli odušak za sve pretrpljeno u globalnom teroru. I postalo viralno. Za mlađu generaciju.

(Da dodam naknadno, pošto me mnogi podsećaju, na reditu je jedan mlad čovek stalno u komentarima pod protestima ponavljao to pumpaj pumpaj…I bio uporan.

A onda se sad u protestima jedan student popeo na krov autobuske stanice i počeo da viče iz vica “Pumpaj, pumpaj!”

I primilo se. Stari neobavezni hitovi. veselje. To nam je potrebno. bez mnogo razmišljanja, radosna srpska energija.

Koliko su samo tužni poslednji branioci lika i dela AV koji su tu u tumačenjima podmetali svoje prostačke asocijacije… Još posle i njihov vođa pristao na to “pumpaj”, i pokušao jadnim spotom da i to oduzme pametnijima od njega… Ne znam kako su se ti režimski intelektualni giganti posle toga osećali. A tako su iskreno pokušavali njega da zaštite. Od pumpanja…

Ma sve je to radost probuđenog života. Vrsta kola.  Pumpanje energije i radosti da potre mrak. Što bi rekao Gogolj – đavo ne podnosi da mu se smeju.

Ako si Srbin – pumpaj!

Sveštenik Nenad Ilić