Fijasko epskih razmera. Blamaža kakvu ne pamtimo. Sramota Piksija. Bruka fudbalera. I bez obzira što ću Ćaciju iz Niša pune tribine Marakane poručile nekoliko puta da je trenerska neznalica, on nije podneo ostavku posle 0:5 od Engleske.

Đon kao obraz.

“Svak je rođen da po jednom umre, čast i bruka žive dovijek”, napisala je jedna od najumnijih srpskih glava. Ali Dragan Stojković nije čitao Njegoša, da jeste već u utorak uveče bi se spakovao i otišao.

Slavila bi nacija njegov odlazak.

Ovako, lepo mu je pod skutima Aleksandra Vučića, prima enormni novac, posećuje mitinge SNS, smeje se, živi život bogataša od naših para.

A odgovornost, a moral, a čast, a dostojanstvo? Je l’ toga nema na Pasi poljani?

Srbija ne sme da dočeka 11. oktobra Albaniju sa Stojkovićem na klupi. Ali kao što vrhovni Ćaci prkosi narodu i vređa građane i studente, a 40.000 grla pumpa “Vučiću, pederu”, tako se i Piksi inati.

Ne znaš, bre, čoveče, trenerski posao. Idi!

I povedi Vučića sa sobom. I sve Ćacije.