Javnost Srbije pažljivo prati pojačane sukobe opoziciono nastrojenih građana i policije u Novom Sadu, u čijem epicentru je Filozofski fakultet.

Stvari su na prvi pogled proste. Iz ugla jednih: s jedne strane su oni koji su za slobodu i demokratiju, a na drugoj su branioci opskurnog režima. Iz ugla drugih: patriotski deo univerziteta prinuđen je da traži podršku organa reda kako bi se suprotstavio antisrpskim jurišnicima. No, kada se zaroni dublje, sve je mnogo komplikovanije i mračnije od takve, već zavisno sa koje strane linije „fronta“ se gleda, površinske predstave.

Uz istinske studentsko-profesorske borce za demokratiju, u dešavanja na Filozofskom fakultetu a i šire, i te kako je upletena i frakcija koju oličava mračni Dinko Gruhonjić. On nije samo autentični srbomrzac i lobista srpskih regionalnih i daljih oponenata, već i Vučićev tajni igrač.

U prvoj fazi njegove vladavine – kao čovek blizak tadašnjem koalicionom partneru SNS-a, Nenadu Čanku, bio je i direktno involviran u sistem. Recimo 2014. godine postao je ključni čovek važne komisije Ministarstva kulture Srbije, koja je dodeljivala sredstva za javno informisanje. Kasnije se povukao u ilegalu, i, navodno, kao protivnik režima, nastavio da mu služi.

Posao Gruhonjića i njemu sličnih je da otvorenim, skoro grotesknim zagovaranjem svega antisrpskog, podupiru Vučićev lažni patriotizam. On brzinom kojom nešto može da uradi a ne samo da priča, čini skoro sve ono što Dinko želi, ali zato što on histerično traži mnogo više, dobija mogućnost da se predstavlja kao borac za srpstvo. Izdao je Kosovo i Metohiju, potkopao Republiku Srpsku, kulturno-identitetsku politiku Srbije vodi kao da je ona mala Brozova Jugoslavija a ne sprska država – ali tu je Gruhonjić da mu pomogne da to sakrije iza straha našeg naroda da sve može da bude i mnogo gore.

U skladu sa tim, ali na drugom polu, Vučićeve lažne patriotske sluge u Vojvodini – od vrha Matice Srpske do uprave Filozofskog i niza drugih fakulteta Univerziteta u Novom Sadu – zato što se suprotstavljaju Gruhonjiću, takođe su kao branioci srpstva u Vojvodini i generalno. Nema veze što su deo ekipe onoga ko je izdao Kosovo i učinio sva druga već nabrojana nacionalna nedela. A ne može neko da u vezi sa jednim delom srpske zemlje da bude patriota a kada se radi o drugom izdajnik. Ono najgore zapravo definiše šta je ko u celini!

Ta igra – uporednog promovisanja prevarantskog patriotizma i lažne demokratske opozicije – i sada se intenzivno nastavlja u kontekstu aktuelnih novosadskih nadigravanja. Biju „Turci“ a biju i lažni Srbi. I tako se narod Novog Sada i Vojvodine, uključujući i većinu dobronamernih studenata – sabijen između suštinski jednako antisrpskog nakovnja i čekića – drži u zabuni. Kao jedni hoće da ocepe taj deo naše zemlje po kosovskom modelu, a drugi podržavajući oficijelni Beograd tome se suprotstavljaju.

Sve to su gluposti sračunate na to da dve frakcije Vučićevih bandita pomognu SNS kartel režimu da još neko vreme potraje i devastira Srbiju, od čega plaća i te svoje, ovakve ili onakve, novosadske izvršioce.

Dragomir Anđelković