Koliko god bili poznati, zaslužni, šta god da ste učinili za svoju zemlju – sve to se briše i zaboravlja čim podržite građane i studente ili izgovorite jednu reč protiv Aleksandra Vučića.

Kroz godine, a posebno poslednjih osam meseci, vrhovni vladar konstantno pokazuje da su, bar njemu, svi zamenjivi. On ima svoje studente, svoje Srbe, a kako su stvari krenule, uskoro će imati i svog Novaka Đokovića i svog Emira Kusturicu.

Uspeh ovde očigledno ne znači ništa – i najuspešniji među nama, nekada voljeni od strane režimskih glasila, preko noći postaju glavna meta. Njihova imena se provlače kroz blato, slavi se svaki neuspeh, kao što su se nekada slavile pobede. Tabloidi ne prezaju ni od čega.

Iako realno karijere Đokovića i Kusturice neće oslabiti zbog ustaljene propagandne mašinerije, napadajući ih, vlast šalje poruku građanima: ako ovako postupamo sa najboljim teniserom na svetu i svetski priznatim rediteljem, zamislite kako ćemo tek sa vama.

Kusturicu i Đokovića ne mogu da tuku, da ih hapse – ovo je vrhunac njihove moći nad njima. Nažalost, ostali nisu povlašćeni, što se i pokazalo prekomernom upotrebom sile na svakom protestu.

Njihova popularnost verovatno neće oslabiti ni u Srbiji. Prosečan Srbin – pa makar bio i verni glasač Srpske napredne stranke – neće preskočiti Đokovićev meč ili Kusturičin film samo zato što ih na nekom Informeru napada Dragan J. Vučićević, koji ni u kom smislu ne može da priđe običnom građaninu, a kamoli Đokoviću i Kusturici.

Time vlast samo dodatno pokazuje da nismo u istom rangu. To su ljudi koji će u emisije upitnog karaktera dovesti Pavla Bihalija i Mišu Vacića da komentarišu – ni manje ni više – Đokovića. Pokazuju koliko su ostali bez opcija, hvataju se za slamku spasa. Sve što rade više nije ni zabrinjavajuće, već smešno.

Sa svojim poltronima, Vučić živi u svom malom, izmišljenom svetu. Mediji – ako se još uvek mogu tako nazvati – pod njegovom kontrolom stvaraju sliku privida našeg društva i države kakvu on želi. Omogućavaju mu da zaista poveruje da je voljen, iako verovatno i sam zna da to nije slučaj.

Pokušava da svoj svet pretvori u realnost i gaziće svakog ko mu stane na put – građane, studente, novinare, sportiste, glumce, reditelje. Potrudiće se da svi misle kao on. Na kraju, ostaje da vidimo – ko će postati Vučićev Đoković i Vučićev Kusturica?

Nađa Vukajlović (Izvor: Danas.rs)