Improvizovani kamp Ćacilend u kome su od 6. marta boravile stotine ljudi pod okriljem grupe Studenti 2.0, potpuno je iseljen, oko parka je raspoređeno samo nekoliko policajaca, svi šatori su prazni, ali su smeće i ostaci hrane ostali razbacani po ugaženoj travi i blatu.
Ekipa FoNeta je u parku zatekla nekoliko muškaraca koji pakuju jedan šator, dok su ostali šatori urušeni ili su u njima palete stiropora i posteljine uvaljane u blato.
Trava u parku je skoro potpuno izgažena, blato je svuda, a većina mobilnih toaleta je uklonjena.

U parku više nema nijednog od predstavnika grupe Ćacija koji su do 15. marta u medijima izjavljivali da se neće napustiti Pionirski park dok im ne bude ispunjeno pet zahteva, među kojima je i hitan prestanak blokada fakulteta, viših i srednjih škola i smena ministarke prosvete Slavice Đukić Dejanović.
Student Medicinskog fakulteta Miloš Pavlović, koji je medijski bio najviše eksponiran kao „predvodnik studenata koji hoće da uče“, takođe nije u Pionirskom parku iako je u noći između 15. i 16. marta izjavio da će on i njegove kolege ostati u kampu do daljeg.
Šatori u centralnom delu Pionirskog parka su demontirani, ostale su samo razbacane palete stiropora, na obodu parka su uglavnom urušeni šatori na kojima su ispisane parole „dole plenumi“, „Srbi sa Kosova i Metohije“.
Jedan beskućnik je skupljao razbacane sendviče, a kada je primetio novinarsku ekipu sklonio se u ugao šatora i okrenuo leđa.

Poljoprivrednici, čiji su traktori nekoliko dana uoči i tokom protesta 15. marta bili parkirkirani oko Pionirskog parka, šetaju između traktora i nose sveske u koje zapisuju štetu.
Građani i dalje fotografišu traktore i ostatke kampa u Pionirskom parku, neki od njih otvoreno izražavajući čuđenje.
Jedan od građanina prišao je ekipi FoNeta i rekao kako „ima potrebu da kaže“ da nikad nije video u Beogradu „tako nadrealne scene koje liče na set za postapokaliptični film“.
Prolaznici prilaze policajcima koji obezbeđuju prostor i pitaju ih „gde su ćaci“ i „zašto su dopustili da pobegnu ćaci“.
FOTO: Fonet/Saša Vukajlović
Tekst: N1