Sveti oče Vasilije čuvaj ono najmilije.
Čuvaj milo srpstvo svoje što ti kliče,
što ti poje.
Oj, Ostroška sveta gredo evo ti ga
srpsko čedo…
Poznaješ li svojeg lika- stradalnoga
podvižnika.
Poznaješ li bosonoge samonikle
sve Ostroge.
Evo Srblja raspetoga sve u slavu
milog Boga!
Evo rana od klinova s Metohije
i Kosova.
Gde su muke i strahote- peva Srbin
sa Golgote.
Peva Srbin obezglavljen
molitvama tvojim slavljen.
Drobili nam zveri kosti da ubiju
u nas Boga,
zaludu im, srastu kosti od kamena
sa Ostroga.

Zaludu nam oči vade- dogledamo vekovima,
što nam zemljom poharaše- to na nebu Srbin
ima!
Zar ko misli da je Srbin od zemaljskog sazdan
mira?
Mi smo polen plaštanica, priprate smo manastira.
Sveti oče Vasilije čuvaj ono najmilije.
U kolevci što je život- povijeno u tvoj kivot.
Polen mi smo pravoslavni, pa ima li veće sreće
da stasavaš podvižništvom, da uzrastaš za raspeće!
Evo rana od klinova s Metohije i Kosova!
Evo pevam obezglavljen- blagosloven, pravoslavljen!
Evo sam ti steno sveta- ne ostarih od deteta.
Evo sam od živih rana, neka me po krvi prate,
položajnik na Golgoti- Hriste Bože, Hriste- brate!
Mihailo Medenica