Ubrzo nakon što je Đorđe Balašević „zaorao nebeske njive“, 19. februara 2021. godine, nekoliko njegovih pesama ušlo je u udžbenik muzičke kulture jedne izdavačke kuće za osnovnu školu. Mnoge pesme velikog kantautora to i te kako zaslužuju zbog zastupljenosti najrazličitijih muzičkih instrumenata, ali i melodija valcera, tanga, čardaša, roka, džeza, bluza… koje prožimaju njegove muzičke numere.

Osim njegove muzike, njegovi tekstovi, ili bolje reći poezija, takođe zavređuju mesto u čitankama osnovnih i srednjih škola.

Kao neko ko je tokom studiranja izučavao književnost, i kao veliki zaljubljenik u čitav muzički opus našeg Panonskog Admirala, kako ga je nazvao Ivan Ivačković, novinar i muzički kritičar u svojoj istoimenoj knjizi, mislim da bi pesme Đorđa Balaševića trebalo da budu deo obavezne lektire.

U mlađim i starijim razredima osnovne škole, lako je pronaći pesmu za svaku čitanku od „Za sve je kriv Toma Sojer“ do „Lepe protine kći“. Analiza Balaševićevih stihova omogućava i međupredmetno povezivanje. Na primer, u naslovu „Galicije“ spaja se geografski toponim i istorijski događaj. U toku obrade određene pesme na časovima srpskog jezika u srednjim školama moglo bi da se govori i o filozofiji, psihologiji, sociologiji…

Balašević je pisao ljubavne, misaone, opisne, revolucionarne, socijalne, antiratne, šaljive i satirične pesme. Njegova učenost i sposobnost neverovatnog kombinovanja reči i iskonska, intelektualna radoznalost okrenuta je skoro svim područjima ljudskog znanja. Čini se da nema tema kojih se nije dotakao. Vrcavost njegovih ideja i neočekivanih asocijacija pažljivog slušaoca ne ostavlja ravnodušnim.

Balaševićeva poezija pruža mogućnost za dobru analizu tema i likova u pesmama. Njegovi stihovi su takođe i prava riznica stilskih figura. Evo samo nekih primera: „Vukla se ko kornjača jedna jesen lenja“ (poređenje) „A ona, seoski krin…“ (metafora) „A mesec pojma nema, matora lola drema, jutros je lumpov’o po Kini“ (personifikacija) „Blues mutne vode“ (alegorija) i „Priča o Vasi Ladačkom“ (parabola).

Poezija Đorđa Balaševića vrvi od emocija i tako podstiče i razvija saosećajnost koja je neophodna da bismo uspostavili sistem pravih ljudskih vrednosti. Razumevanje Balaševićevih stihova predstavlja emocionalnu pismenost koja je u ovim teškim vremenima, verujem, potrebnija čak i od one elementarne.

Marina Raičević, profesorka engleskog jezika i književnosti

FOTO: Fonet