“Hajde bože budi drug, pa okreni jedan krug unazad planetu“, kao da je upravo ovom knjigom Bajaga okrenuo, unazad planetu. Setićete se vremena u kome se on rodio, 1960, u kome je počeo da svira drugu gitaru u Ribljoj čorbi, da su se njegovi stihovi i muzika prvi put pojavili na drugom njihovom albumu, najbolja ljubavna domaća „Kad hodaš“, mislim da ju je napisao oko neke ekskurzije, 1978. ili 79.

Momčilo, Moca ili Baja bio je naš drug iz škole, Zemunac, koji je već u 4. razredu primljen na audiciji u već ozbiljan bend, Čorbu. Nismo mi slušali tu muziku ali nema veze, fora nam je bila, i postao je veliki. Kada su ovi klinci naše generacije počeli da prave svoje novotalasne bendove, on je napravio „Frku“ i „Ma pustite me druže“. Bile su u onom čuvenom „Rokenroleru“ televizije Beograd, 1981. Posle „Frke“ nastali su „Bajaga i Instruktori pozitivne geografije“, pozitivna geografija je nestala jer je bilo komplikovano izgovoriti je na francuskom, ali i Instruktori i Bajaga traju evo već 40 i neku godinu.

Dok listate ovu grandioznu enciklopedijsku knjigu možete da vidite kako se vreme u kome ste živeli menjalo, kako su se menjale su se frizure, garderoba. Sve je bilo drugačije, ali neke su stvarali ostale konstanta za našu generaciju. Generacija koja je uvek nosila starke, mi smo generacija koja je odrasla u leviskama 501 i te fotke su to zabeležile. Dokumenti najvećih naših fotografa jasno pokazuju da Baja nikad nije odustao od starki i leviski. Bili su istina i crne i bele i ovakve i onakve.

Ono što je lepo i ono što je verovatno najveći kompliment njemu i stihovima jeste da je u Amerikana sali u Domu omladine, satima stajao dugi red, vijugava crna zmijica onih koji su rešili da kupe ovu knjigu, da ponovno pročitaju ove divne reči. Ovoga puta bez muzike, da se sete vremena u kome su rasli, odrastali i starili…

Zato možda simbolično ovaj stih pripada pesmi koja zove samo „Tišina“ a mi sada živimo tišinu, niko nije tako tišinu rečima i muzikom opisao, Momčilo Bajagić Bajaga jeste i zato vredi imati knjigu, koju dok listate setite se vremena i razumete koliko muzika i rok poezija mogu i treba da menjaju svet. Sve to je ljubav, rokenrol je živ a Bog neće okrenuti unazad planetu, možda samo „Padne vlada“.

(Iz knjige u nastajanju „Guglaj me, lutko“)