Ima više sličnosti između nekadašnjeg studentskog pokreta Dveri i aktuelnog društveno-političkog fenomena „Studenata u blokadi” protiv korumpirane vlasti koja je kriva za 16 mrtvih u Novom Sadu. I Dveri i sadašnji studentski pokret nastali su na Univerzitetu u Beogradu, a njihovi pokretači su studenti različitih fakulteta.
U slučaju Dveri osnivači su bili troje studenata Filološkog fakulteta Univerziteta u Beogradu, koji su o Savindanu 1999. godine pokrenuli studentsko glasilo „Dveri”, iz čijeg kruga saradnika sa drugih beogradskih fakulteta su kasnije pokrenute tribine na Filološkom i Mašinskom fakultetu, a 2003. godine registrovana prva ozbiljna i moderna srpska patriotska nevladina organizacija u formi udruženja građana „Srpski sabor Dveri”. Ovo udruženje bavilo se brojnim aktivnostima: od izdavaštva časopisa i knjiga, organizacije tribina širom Srbije, regiona i rasejanja, preko humanitarnih aktivnosti, Sabora srpske omladine, Srpske mreže, TV produkcije, internet prezentacije… Tek posle 12 godina rada u nevladinom sektoru Dveri ulaze u politiku 2011. godine kao grupa građana da bi Srpski pokret Dveri bio registrovan kao politička organizacija 2015. godine.

Aktuelni studentski pokret je iniciran aktivnostima studenata Fakulteta dramskih umetnosti Univerziteta umetnosti u Beogradu, a potom se brzo proširio na sve državne univerzitete i fakultete u Srbiji. Već posle pola godine masovnih studentskih i svenarodnih protesta pod njihovim vođstvom, a iz razloga što vlast nije ispunila njihove zahteve, oni traže vanredne parlamentarne izbore i najavljuju formiranje Studentske izborne liste. To je već prva velika razlika između Dveri i aktuelnog studentskog pokreta koji je mnogo brže došao do učešća u političkom životu.
I Dveri u svojoj prvoj fazi, pre ulaska u politiku, kao što je sada slučaj sa aktuelnim studentskim pokretom, nisu imale lidera, odnosno nisu se oslanjale na jednu prepoznatljivu ličnost koja bi bila na čelu. Dveri su imale Starešinstvo kao organizacionu formu rukovodstva koja je varirala u broju članova između 3 i 7-8. U Starešinstvu se nikada nije odlučivalo glasanjem, već isključivo dogovorom sa kojim su nakon detaljne diskusije morali biti svi saglasni. To nije slučaj u sadašnjem studentskom pokretu iz praktičnih razloga jer su studentski plenumi brojčano mnogo veće grupacije koje odluke moraju donositi glasanjem, kao što su to i Dveri morale uvesti nakon ulaska u politiku i omasovljenja Pokreta.
Dveri su se pojavile u zenitu Miloševićeve vlasti kao suprotstavljene tadašnjem vladajućem režimu, ali i kao treći put između julovskih i soroševskih studentskih organizacija koje su tada vladale Beogradskim univerzitetom. Slično današnjim studentima, ni osnivači Dveri nisu bili oduševljeni tadašnjom opozicijom niti su bili članovi tadašnjih političkih stranaka. Bili su ogorčeni protivnici Miloševićevog režima, kao što su „Studenti u blokadi” danas protiv Vučićeve diktature, ali su zadržavali veliku opreznost prema tadašnjoj prozapadnoj opoziciji koja se predstavljala kao alternativa Miloševiću, kao što danas „Studenti u blokadi” imaju gard prema aktuelnim opozicionim liderima i partijama.

Dveri su, u svojoj pretpolitičkoj fazi, imale značajnu podršku i pomoć vrha Srpske pravoslavne crkve, koju danas studenti nemaju. To je velika razlika, dok je sličnost u ogromnoj pomoći dijaspore koju su oba studentska pokreta imala u svojim počecima, kako Dveri, tako i aktuelni studenti.
Dveri su obišle čitavu Srbiju, srpski narod u okruženju i rasejanju predstavljajući svoj časopis, organizujući razne tribine, duhovne i nacionalne akademije i omladinske sabore pri našim najvećim manastirima. „Studenti u blokadi” su to takođe uradili na mnogo upečatljiviji i masovniji način, čineći svojevrsni podvig obilazeći Srbiju i dijasporu peške ili na biciklima.
Razlike su, naravno, značajne: Dveri su imale širok, ali mali uticaj, aktuelni studenti imaju masovnu podršku i ogroman uticaj u javnosti. U naše vreme internet i društvene mreže nisu imale takvu ulogu da mogu da zamene štampane i elektronske medije kao danas. U postmiloševićevskoj eri bilo je više slobode društveno-političkog delovanja nego što ga ima u vreme Vučićeve vlasti. Iako su Dveri trpele različitu i žestoku medijsku negativnu propagandu protiv nas, to se nikako ne može meriti sa medijskim, policijskim i svakim drugim progonom kojem su izloženi savremeni studenti.
Ulazak Dveri u politiku i izlazak na prve izbore 2012. godine probudio je priličnu nadu i očekivanja u delu javnosti koji je do tada pratio naš rad. Već na prvim izborima osvojili smo skoro 200.000 glasova i samo izborna krađa od strane tadašnjeg režima, u kojoj su učestvovali i neki od glavnih nosilaca sadašnje vlasti, sprečila je ulazak u parlament jedne atipične mlade političke organizacije. Studenti danas imaju mnogo veći politički potencijal i njihova izborna lista na vanrednim izborima može ne samo da ostvari najbolji opozicioni izborni rezultat već i da pobedi aktuelnu vlast. Međutim, tu dolazimo do kraja idiličnog perioda života i rada jedne omladinske i iskrene društvene priče od trenutka kada se upusti u politiku. Tada se idealistički orijentisani mladi ljudi suočavaju sa mnogobrojnim organizacionim izazovima, pravnim i finansijskim pitanjima, ličnim ambicijama i raskolima, i što je najvažnije za budući rezultat Studentske izborne liste – sujetama i interesima političke konkurencije.

Od trenutka kada stupite na izborno tlo ugrožavate postojeće političke monopole kojim decenijama vladaju određeni lideri i stranke. Više nikome niste mladi, lepi i pametni kao do tada već direktna konkurencija i pretnja, i sve će učiniti da vas sruše. To sve čeka i „Studente u blokadi” prilikom formiranja Izborne liste i ulaska u političku utakmicu. Poseban izazov za tu listu predstavlja to što studenti ne žele da budu na njoj već da izaberu i predlože kandidate za narodne poslanike iz redova ostvarenih i uglednih ljudi koji se do sada nisu bavili dnevnom politikom. Bez obzira što to donosi bezbroj novih iskušenja i problema, to je i velika šansa za novi početak srpske demokratije koja će biti osvežena novim ljudima i oslobođena nasleđenih političkih monopola. Zato vredi podržati Studentsku izbornu listu i sveukupne političke promene koje dolaze i koje će značiti ne samo smenu vlasti već i promenu kompletnog kontrolisanog i korumpiranog političkog sistema.
Da smo mi iz starijih generacija znali da skinemo ovo sadašnje zlo na vlasti – odavno bismo to uradili! S obzirom da to nismo uspeli, uz svo poštovanje prema svima koji su se istinski žrtvovali u toj neuspešnoj borbi, trebalo bi da se malo povučemo u stranu i prepustimo novoj generaciji da nas vodi, jer su upravo oni najozbiljnije uzdrmali Vučićevu izdajničku i lopovsku vlast. Treba da budemo tu i da im pomognemo sve što im je potrebno, ali nikako da im pametujemo i odmažemo. Srpskom pokretu Dveri može da služi na čast što se tako i ponaša, prepoznajući u aktuelnoj studentskoj generaciji iste one ideale istine i pravde i spremnost na žrtvu iz naše mladosti.
Boško Obradović, master politikolog i predsednik Političkog saveta Srpskog pokreta Dveri