Dok vrh Srpske pravoslavne crkve sa oltara poziva na „razumevanje, slogu i molitvu jednih za druge“, iz senke tih umilnih reči nastavljaju da izbijaju mračne istine – novi slučajevi seksualnog zlostavljanja dece od strane sveštenika. U eri sve većeg raskrinkavanja pedofilije unutar SPC, ovakvi apeli deluju ne kao pozivi na pokajanje, već kao pokušaji prikrivanja. Kao što su vekovima znali – ako dovoljno dugo pričaš o ljubavi i praštanju, možda će ljudi zaboraviti na zlo koje se dešava iza zatvorenih vrata.

Zašto bi roditelji bili oprezni?

Zato što crkva, kao institucija, već decenijama (ako ne i vekovima) pokazuje obrazac zaštite svojih službenika po cenu žrtava. Zato što se verski autoritet koristi kao najjače oružje za sticanje poverenja – i manipulaciju. Zato što deca vaspitavana da “slepo slušaju popa” postaju lak plen. A onda, kada progovore, dočekuje ih zid ćutanja, sumnje i sramote.

Kada autoritet postane zloupotreba

Sveštenik nije iznad zakona. Nije iznad morala. Nije iznad istine. Ali unutar institucije koja je navikla da svoje „pere“ u svetoj vodici i skriva odgovorne iza mantija, čini se da se zaboravlja da je zloupotreba položaja – krivično delo. A kada je žrtva dete, to je zločin najgore vrste. Biti duhovni vođa podrazumeva najveću odgovornost – a ne najveći imunitet.

Dosta je ćutanja u ime Boga

Koliko slučajeva mora izaći u javnost da bi se nešto stvarno promenilo? Koliko dece mora proći kroz traume? I dok se na službi citiraju Jevanđelja, u realnosti se ćuti, relativizuje, oprašta zločincima, a žrtve proglašavaju „preosetljivima“ ili „lažovima“.

Ne, dosta je. Ovo nije poziv na antireligioznost. Ovo je poziv na odgovornost.

Šta roditelji moraju da znaju i rade:

Poverite decu samo onima kojima zaista verujete – ne samo zato što nose mantiju.

Učite decu da veruju svom osećaju – ako se osećaju neprijatno, to je važno.

Ne gurajte decu u situacije u kojima moraju biti nasamo sa autoritetima.

Pitajte, slušajte, verujte deci – čak i kada je istina teška.

Prijavite zloupotrebe, javno i institucionalno.

Crkva mora da bude mesto istine – ili će izgubiti svrhu

Ako crkva želi da povrati ugled, mora sama da insistira na istrazi, transparentnosti i sankcijama. Molitve ne smeju biti izgovor za ćutanje. Pokajanje nije dovoljno – potrebna je pravda. Nijedna institucija, makar bila i „sveta“, ne sme stajati iznad zakona i morala.

Dok ne dođe taj dan, obaveza roditelja je jednostavna – štitite svoju decu, pa i od onih koji tvrde da ih vode ka Bogu.

Bojan Jovanović